NABLUS I DŽENIN, okupirana Zapadna obala – Izraelske oružane snage su 25. februara pucnjem u grudi ubile tridesetčetvorogodišnjeg Tarika Kasasa, oca djeteta od pet godina sa još jednim na putu, i on je od januara bio jedanaesti ubijeni Palestinac u Nablusu – užurbanom gradu na sjeveru okupirane Zapadne obale.

“Brat me prije nekog vremena nazvao dok sam bio na poslu i rekao mi da budem pažljiv pri povratku kući, da se uvjerim da je vojska otišla,” rekao je Loaj Kasas Drop Sajt Njuzu. Izraelska vojska je u tom gradu sprovodila operaciju blizu groblja na zapadu grada. “Na kraju je on bio taj koji je ubijen dok se vraćao kući sa posla.”

Medicinari su došli da bi prevezli nejgovo tijelo do bolnice Rafidija kako bi ga pripremili za sahranu. Usput su ambulantna kola zaustavile izraelske snage i, držeći ih na nišanu, naredile bolničarima da otkriju njegovu glavu kako bi vojnici mogli da ga skeniraju koristeći tehnologiju za prepoznavanje lica. “Čak i u smrti, oni žele da dođu i obilježe svoje ubistvo,” rekao je Loaj, prije nego što je odnio tijelo svog brata do mjesta gdje će vječno počivati.

Ubistvo Kasasa je dio čišćenja vojnim napadom Izraela pod nazivom “Operacija Gvozdeni zid”, koja je u velikoj mjeri ispraznila četiri izbjeglička kampa na sjeveru Zapadne obale – Dženin, Tulkarem, Faru i Nur Šams – prisiljavajući 40.000 Palestinaca da pobjegnu iz svojih domova u najvećem progonu na toj teritoriji još od rata 1967. Izraelske trupe su razrušile puteve i uništile domove, građevine, vodovodnu i električnu infrastrukturu, kao i drugu građevinsku infrastrukturu. 23. februara je ministar odbrane Izraela rekao da će vojska tokom godine ostati u nekim od izbjegličkih kampova i da njihovim izbjeglim stanovnicima neće biti dozvoljeno da se vrate.

Izrael je 21. januara započeo operaciju “Gvozdeni zid”, dva dana nakon što je na snagu stupilo “primirje” u Gazi. Više od šezdeset Palestinaca, uključujući jedanaestoro djece, je od tada ubijeno na Zapadnoj obali od strane izraelskih snaga i naseljenika podržanih od strane države. Sa sporazumom o primirju koji je u opasnosti, što je rezultat Netanjahuove sabotaže, i Izraelom koji je nakon ponovnog izbora Donalda Trampa još smjeliji u svom agresivnom i nasilnom divljanju u regionu, desetine hiljada Palestinaca na Zapadnoj obali se suočavaju sa jednom od najstrašnijih stvarnosti koje im decenijama nameće Izrael.

Za stanovnike ovo znači eskalaciju svakodnevnog terora i brutalnog tretmana njihovih mrtvih. Dva dana nakon Kasasove sahrane, dvadesetpetogodišnji Mahmud Sanakra je ubijen u oružanom sukobu sa izraelskim trupama nakon što su one u zoru sproveli raciju na njegov dom u izbjegličkom kampu Balata, istočno od Nablusa.

Sanakrina porodica je bila nemoćna da ga sahrani jer je vojska Izraela uzela njegovo tijelo i još uvijek odbija da ga vrati. Praksa Izraela o zadržavanju palestinskih tijela kako bi ih koristili kao ulog za pregovore, ili jednostavno kao način da kazne ožalošćene, je stara decenijama i bila je osuđivana od strane organizacija za ljudska prava kao okrutan i nehuman tretman porodica u žalosti. To je takođe čin kolektivnog kažnjavanja Palestinaca. Izrael trenutno drži stotine tijela, mnoge u komorama ili u “grobljima brojeva” gdje su sahranjena u tajnosti, često u zatvorenim vojnim zonama i mogu se identifikovati samo na osnovu brojeva.

Pražnjenje izbjegličkog kampa Dženin

Tokom poslednje dvije decenije, putevi izvan Dženina su uništavani u kampanjama zatiranja, kafići i komercijalna infrastruktura su razoreni buldožerima, i glavne ulice učinjene  neprohodnim. Dok su zgrade unutar kampa bile potpuno uništavane, civilni domovi i zgrade izvan kampa su prenamijenjene u vojne pozicije, gdje je Izraelska vojska stacionirala snajperiste i koristila ih kao skloništa. Operacija se sada širi izvan izbjegličkog kampa i prodire ka gradu, gdje vojska Izraela proglašava čitav district Dženina zatvorenom vojnom zonom.

“Moj dom je u poslednjoj invaziji spaljen do temelja”, rekao je Drop Sajtu Adel Al-Bišer (65) iz izbjegličkog kampa Dženin, referirajući na Operaciju Ljetnji kampovi, koja je obavljena prije šest mjeseci. U toj vojnoj operaciji dvadeset Palestinaca je ubijeno i desetine domova je uništeno buldožerima, protintenkovskim granatama, ili jednostavno spaljeno do temelja.

U decembru su Palestinske bezbjednosne snage sprovele raciju na Dženin kao dio kampanje od šest sedmica pod nazivom “Operacija zaštiti dom”, u kojoj je ubijeno više od dvanaest Palestinaca, uključujući i dvoje djece. Tokom ofanzive, borci otpora iz oružanih palestinskih grupa, uključujući Dženin brigade, Tulkarem brigade, i Lavovsku jazbina, su masovno hapšeni u onome što je do sada bio jedan od najdužih i najsmrtonosnijih napada od strane Palestinskih bezbjednosnih snaga otkad su počele da operišu na Zapadnoj obali 1995.

Prisustvo ovih grupa otpora u izbjegličkom kampu i u Starom gradu Nablusu je spriječavalo vojsku Izraela da neometano vrši racije. (Dženin je takođe ključna oblast gdje su izraelske energetske kompanije kao i Palestinska uprava 2021. istraživale mogućnost izgradnje fabrika i korporacija, u čemu se osujećeni otporom.)

Nova izraelska ofanziva – Opearcija Gvozdeni zid – počela je samo nekoliko sati nakon što je Palestinska uprava zvanično proglasila kraj svoje ofanzive. Dok su zvaničnici Palestinske uprave javno osuđivali ofanzivu, Drop sajtu je potvrđeno da su stariji zvaničnici Palestinske uprave bili prisutni u Dženinu tokom izraelske vojne invazije u januaru.

Nakon Operaciju Ljetnji kampovi, stotine porodica iz kampa Dženin su izbjegle i prisiljene su da traže sklonište. Sada se mnogi od njih ponovo nalaze na meti napada. U ovom trenutku u gradu Dženinu ne samo da su tenkovi Merkava raspoređeni unutar grada, već su raspoređena i izraelska vojna vozila, uključujući D-9 i D-10 Caterpillar buldožeri, i Eitan oklopna vozila. Tajne specijalne izraelske jedinice i oklopni transporteri sada slobodnu cirkulišu gradom, čak ni kamenje nije bacano na njih. U isto vrijeme, Zapadna obala doživljava vazdušne napade Izraela bez presedana – nadmašujući čak i one koji su obavljeni tokom Operacije Odbrambeni štit 2002, najveće ofanzive izraelske vojske tokom Druge Intifade.

Porodica Al-Bišer živi u apartmanu na nekoliko stotina metara od istočnog ulaza u kamp. Zgradom iza njih komanduju izraelske snage kao improvizovanom vojnom bazom sa buldožerima i oklopnim transporterima koji su tu non stop, svakog dana u sedmici.

“Uništili su više od dvanaest kuća koje pripadaju našoj porodici, uključujući domove moje braće i rođaka. Sve je nestalo i čak nam ni u ovom apartmanu nije udobno, ali gdje da  demo?”, pitao je Al-Bišer.

Neki od prozora na zgradi su polomljeni, sa staklom koje je još uvijek rasuto po parkingu, dok su zidovi zgrade izrešetani rupama od kuršuma. “Vidiš taj prozor gore,” kaže Al-Bišer. “Hitac je prošao kroz njega, preko spavaće sobe, i napolje kroz drugi prozor.”

Izraelski vojnici stacionirani odmah iza zgrade upravljaju atmosferom terora. Al- Bišer nas je upozorio da ne fotografišemo osmatračnice na njihovoj zgradi. “Prije samo par dana jedan od stanara je uhvaćen kako snima sa svog balkona i vojnici su izvršili raciju na zgradu, uhvatili ga, i počeli brutalno da ga tuku.”

Hiljade drugih izbjeglih porodica su sada osuđene između domova svojih rođaka u obližnjim selima ili u obližnjim školama koje su pretvorene u skloništa. Ostali kampuju u  šatorima na obodima grada jer nemaju nigdje drugo da idu.

Rizičan povratak radi spašavanja svojine

“Molim vas ne fotografišite nam lica”, rekla je žena blizu javne bolnice Dženina kraj izbjegličkog kampa Dženin 26 februara. Zahtjevala je anonimnost ne samo iz straha za sopstvenu bezbjednost, već i zbog uslova koji su im nametnuti. “Nikada prije nismo bili snimani, i ne želim da budemo snimani u ovim ponižavajućim okolnostima”, dodala je zadržavajući suze.

Prisilno raseljena u obližnje selo, donijela je rizičnu odluku da se vrati u svoj uništeni dom na ivici kampa kako bi pokušala da spasi nešto od svojine.

Držeći plastične kese sa nekoliko stvari koje su ona, njen desetogodišnji sin i osamnaestogodišnja ćerka uspjeli da prikupe, bila je izbezumljena. “Došla sam da uzmem ovu malu grijalicu, neke poslužavnike, i posuđe za kuvanje jer je Ramazan i treba da kuvamo,” rekla je ona. Pokazujući na gomilu svojih kuhinjskih predmeta na zemlji, pitala se kako će ih transportovati. “Pogledajte moju ćerku, ona ima završne ispite i nije mogla da uči, pa se vratila po svoj laptop i nešto odjeće,” rekla je drhtećim glasom.

“Želim da budem kući,” rekla je žena. “Samo želim da budem kući. Tokom poslednje godine nije moglo da se diše. Sprovođena je jedna operacija za drugom.” Opisala je skorašnje napade vojske Izraela i one od strane Palestinske uprave, sprovedene s namjerom targetiranja naoružanih boraca otpora na Zapadnoj obali. “Sada ovo,” rekla je ona. “Ne mogu da dišem, želim da dišem.”

Kasnije tog dana, mladi čovjek je stajao na razrovanoj ulici između bolnice Dženina i izbjegličkog kampa čekajući svoje roditelje da stignu. Poput mnogih drugih, oni su pokušali da se ušunjaju u svoj dom kako bi prikupili nešto od stvari, mjesec dana otkad su izbjegli bez ičega sem odjeće u kojoj su bili.

“Vojska ih je držala zatvorene dva sata, ali trebalo je da ih puste do sada,” rekao je čovjek stiskajući telefon, jedinu preostalu vezu sa svojim roditeljima. Takođe je govorio za Drop Sajt o stanju anonimnosti zbog straha za svoju bezbjednost.

“Ne mogu da odem da im pomognem. Odmah će nas sve upucati jer sam ja mlad muškarac,” rekao je. Sa naredbom da isprazne kamp, izraelski snajperisti raspoređeni na obodima često su pucali svojevoljno.

Snajperisti su takođe pucali na novinare, bolničare koji pružaju pomoć hronično oboljelima ili povrijeđenima i na stare koji su pokušali da se ušunjaju kako bi prikupili nešto od svojine.

Za razliku od Gaze, ogromna većina ili 96% od preko 1200 Palestinaca ubijenih na Zapadnoj obali od 2022. bili su dječaci i muškarci. Kao rezultat toga, opasan zadatak da se ušunjaju nazad u kamp kako bi prikupili svoje stvari spao je na stare, djecu i žene, u nadi da njih vojska neće targetirati.

U jednom trenutku, troje djece – trinaestogodišnji Vard, dvanaestogodišnja Fisal i trinaestogodišnji Muhamed – okupili su se da sakupe hrabrosti i pokušaju da povrate iPad.

Ova djeca su ušla sa ivice kampa i kretala se između uništenih prolaza do kojih je par porodica uspjelo da dođe ranije tog dana. Hodali su sa podignutim rukama dok su se probijali preko ruševina i blata. Čim su ugrabili iPad, požurili su nazad napolje. Hodali su brzo koliko su mogli a da ne trče.

Samo je nekoliko stanovnika, hrabrih da se suoče sa opasnostima kako bi spasili svoju svojinu, iz prve ruke vidjelo nivo uništenja unutar kampa.

Šezdesetpetogodišnja Karima bila je jedna od par starih stanovnika koji su preuzeli rizik da provjere svoj dom. Probijala se kroz blato i preko brda ruševina. Rekla je da planirala da uzme par stvari – dokumenta i lične karte, kao i nešto garderobe za svoju majku koja je teško podnosila zimsku hladnoću.

U trenutku kada je Karima ušla u ono što je ostalo od njenog doma na istočnoj strani kampa, stala je prestrašeno. Svi prozori su bili razbijeni – najvjerovatnije od vazdušnih napada koji su  obližnju zgradu potpuno uništili – i staklo je bilo svuda po podu. Namještaj je bio opljačkan, kuhinja uništena i odjeća je bila izvučena iz ormara i razbacana po podu.

Sa samo nekoliko minuta na raspolaganju da završi zadatak i napusti kamp, Karima je počela da skuplja konzerve sa hranom i stavlja ih u plastičnu kesu. Ali dok je prebirala između ruševina brzo je zaboravila šta je radila i skoncentrisala se na tepihe.

“Dođi ovamo, ti. Pomozi mi da povučem tepihe dalje od prozora kako ih kiša ne bi uništila,” rekla mi je. Izbezumljena, vukla je tepihe dok je staklo sjeklo po rukama. Trebalo je dosta vremena da je smirim i pomognem joj da se skoncentriše na sakupljanje neophodnih stvari kako bi mogle brzo da napustimo kamp dok je rasla prijetnja izraelskih snajperista koji su nadzirali.

Na kraju je uzela par dokumenata, potkošulje i marame, i uspjela da zgrabi konzerve pasulja i sardine. Dok joj je ruka krvarila nosila je šta je mogla. “Samo me pusti da zaključam kućna vrata,” rekla je dok je izlazila – poslednji gest u pokušaju da povrati malo privida doma u koji je planirala da se vrati jednog dana.

Merjem Barguti

dropsitenews.com

Prevela: Semra Mahmutović