Piše: Omer ŠARKIĆ

Među studentima ili „studentima“ koji protestuju „želeći da uče“, smještenim u Pionirskom parku koji je ograđen, juče su se pojavili, da im daju podršku i da ih štite (od koga?), desetine muškaraca u vojnim uniformama rasformirane Jedinice za specijalne operacije (JSO), koje su svojevremno, poslije terora i ratnih zločina koje su radili u okruženju, teror vršili nad građanima Srbije, učestvovali u atentatu na premijera Đinđića. Predvodili su ih Goran Radosavljević Guri i Živorad Žika Ivanović, zvani Žika Crnogorac.

Žika Crnogorac je onaj lik kojeg ste mogli vidjeti na snimcima kako napada studente štapom. Bio je istaknuti pripadnik JSO, predvodnik Crvenih beretki u vrijeme ratnih zločina nad bošnjačkim i hrvatskim civilima. Posebno se „istakao“ na prostoru Brčkog i Doboja. Sumnja se da je učestvovao i u ubistvu Ivana Stambolića, a u Srbiju se vratio poslije decenijskog izgnanstva, koje je proveo u Kanadi.

O Goranu Radosavljeviću Guriju vjerujem da dosta sami znate.

Eto, to su ljudi koji podržavaju „studenta koji žele da uče“.

Zašto su se baš oni pojavili da im pruže podršku?

Još davno, u nekoliko navrata, što u tekstovima na svom blogu što na društvenoh mreži fejsbuk, napisao sam da, bez obzira „što oni drugi to neće“, mi trebamo sve uraditi na procesuiranju svojih ratnih zločinaca, upravo znog nas, a ne onih drugih. Jer, po pravilu i skoro bez izuzetaka, ti „heroji“ – ratni zločinci, poslije završetka rata svoj teror nastavljaju da sprovode upravo među „svojima“. Ovjenčani „oreolom“ onog što su radili „njima“, slavljeni kao nedodirljivi nacionalni heroji, po pravilu oni postoju strah i trepet u svojoj zajednici, baveći se skoro isključivo najprljavijim poslovima: trgovinom ljudima, kamatašenjem, pranjem novca, prodajom oružja, podvođenjem prostitutki, organizovanim kriminalom svih vrsta –  i sijanjem straha. Sva javnost u Crnoj Gori zna da su upravo takvi postali „kontroverzni“ vlasnici fudbalskih klubova koji su iz podsaveza odjednom postajali državni prvaci, da su bacali u more državne inspektore koji bi se pojavili da nadgledaju njihove nelegalne objekte. Javna je tajna da su velika većina njih oni najgori kamataši, podvodači, šefovi ili djelovi kriminalnih klanova i organizovanih kriminalnih grupa. Takvi su i u miru silovali, ali to silovanje nije smjelo biti prijavljeno; na silu su uzimali poslove i izbacivali iz posla one koji su svoj posao decenijama, mukotrpno gradili. Vlasnici su problematičnih kafića, diskoteka, zakupci ekskluzivnih plaža, divlji graditelji…

Zato sam pisao da ćemo najbolje pobijediti „neprijatelje“ a pomoći sebi  procesuiranjem svojih ratnih zločinaca, da je njihova najveća kazna upravo to što oni to ne rade, jer ako im želimo zlo onda ih trebamo podržati upravo u tome da im ratni zločinci budu slobodni, terorišu ih onako kao što su terorisali druge. Ratni zločinac ne može biti patriota, on je samo kriminalac kojem je u ratu dozvoljenmo da nekažnjeno radi ono što bi radio u miru bilo kome drugom – i „svojima“. To je, po pravilu, kriminalac bez skurpula, koji u ratu svoj kriminal, pljačku, bezdušnost i siledžijstvo prodaje za patriotizam, uz podršku istih takvih političkih elita i njihovih medija.

Ratni zločinci koji nijesu procesuirani poslije završenog rata su esencija kriminala i terora nad svojim građanima, strah i trepet u svojim sredinama, od kojih se pristojni ljudi klone i plaše, što oni vješto koriste za svoje „biznise“.

Pojava uniformisanih pripadnika JSO među „studentima koji žele da uće“ je samo još jedne poruka Vučića i aktuelne vlasti u Srbiji u cilju zastrašivanja pristojnih građana Srbije – što su svakako studenti „koji ne žele da uče“, kako bi bar dio njih, njihovih porodica i pristojnih građana Srbije odvratila od okupljanja najavljenog za 15. mart, okupljanja koji bi mogao biti najveći građanski protest u istoriji Srbije ikad održan. Pojava ratnih zločinaca kao pretorijanske garde su možda poslednji adut Vučićevog režima u sijanju straha nemirima i posljedicama tih nemira, koje konstantno priziva i kojima prijeti  pred najavljeni petnaestomartovski protest.