“Ako se Vi plašite Vaših sopstvenih birača onda nema ničega više što Amerika može da uradi za Vas”, poručio je Džejmsa Dejvida Vensa.

Objavljujemo cijeli govor u prevodu Mirka Vuletića. PCNEN je ijekavizirao prevod.

“Jedna od stvari o kojima danas želim da govorim su, naravno, naše zajedničke vrijednosti. Sjajno je vratiti se u Njemačku. Kao što ste čuli, bio sam ovdje prošle godine kao senator Sjedinjenih Država. Sreo sam ministra spoljnih poslova David Lammya (britanskog ministra spoljnih poslova) i našalio se s njim kako smo obojica prošle godine imali drugačije poslove nego sada. Ali sada je vrijeme za sve naše zemlje, za sve nas koji imamo sreću da imamo političku moć koju su nam povjerili naši narodi, da je mudro iskoristimo da poboljšamo živote ljudi.

Imao sam sreću da provedem neko vrijeme van konferencije u poslednja 24 sata i veoma sam impresioniran gostoprimstvom ljudi, iako oni, naravno, još uvijek pate od jučerašnjeg užasnog napada. Inače, prvi put sam bio u Minhenu na jednom privatnom putovanju sa suprugom, koja je danas ovdje sa mnom. I uvijek sam volio ovaj grad i njegove ljude.

Želim da kažem da smo veoma pogođeni i da su naše misli i molitve uz Minhen i sve one koji su pogođeni zlom koje je učinjeno ovoj prelijepoj zajednici. Mislimo na vas, molimo se za vas i svakako ćemo vam držati palčeve u narednim danima i nedjeljama.

(Aplauz)

Nadam se da ovo neće biti poslednji aplauz koji ću dobiti danas.

Naravno, dolazimo zajedno na ovu konferenciju da razgovaramo o bezbjednosti. A ono što obično podrazumijevamo pod tim su prijetnje našoj spoljnoj bezbjednosti. Vidim mnoge istaknute vojne rukovodioce okupljene danas ovdje. Ali iako je Trumpova administracija veoma zabrinuta za bezbjednost Evrope i vjeruje da možemo da postignemo razuman sporazum između Rusije i Ukrajine, i iako vjerujemo da je važno da se Evropa u godinama koje su pred nama značajno posveti sopstvenoj odbrani, prijetnja koja me najviše brine u Evropi nije Rusija, ni Kina, niti bilo koji drugi spoljni akter. Ono što me brine je prijetnja iznutra. Evropsko napuštanje nekih od njenih najosnovnijih vrijednosti – vrijednosti koje dijeli sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Bio sam zapanjen kada sam čuo da je jedan bivši EU-komesar nedavno na televiziji objavio da je oduševljen što je rumunska vlada upravo poništila kompletne izbore. On je upozorio da bi, ukoliko stvari ne budu išle po planu, isto moglo da se desi i u Njemačkoj.

Ove lakomislene primedbe su šok za američke uši. Godinama su nam govorili da sve što finansiramo i podržavamo se dešava u ime naših zajedničkih demokratskih vrijednosti. Sve, od naše ukrajinske politike do digitalne cenzure, predstavlja se kao odbrana demokratije. Ali kada vidimo da evropski sudovi poništavaju izbore i visoke službenike koji prijete da će poništiti druge izbore, trebalo bi da se zapitamo da li i mi sami ispunjavamo dovoljno visok standard. I kažem „mi“ jer čvrsto vjerujem da igramo u istom timu.

Moramo da uradimo više nego samo da razgovaramo o demokratskim vrijednostima. Moramo da ih živimo. Mnogi od vas u ovoj prostoriji će se sjetiti da je Hladni Rat pozicionirao branioce demokratije protiv puno tiranskih sila na ovom kontinentu. Pomislite na onu stranu u ovoj borbi koja je cenzurisala disidente, zatvarala crkve i otkazivala izbore. Da li su oni bili dobri momci? Svakako ne.

Hvala Bogu da su poraženi u Hladnom Ratu. Izgubili su jer nisu ni cijenili ni poštovali izuzetne blagoslove slobode: slobodu da se iznenađuje, griješi, otkriva i stvara. Ispostavilo se da ne možete forsirati inovacije i kreativnost, kao što ne možete nametnuti ljudima šta da misle, osjećaju ili vjeruju. Po našem mišljenju, ove stvari su usko međusobno povezane.

Nažalost, kada pogledam Evropu danas, ponekad nije sasvim jasno šta se desilo sa nekim od pobjednika Hladnog Rata. Gledam u Brisel, gde su EU-komesari upozorili građane da namjeravaju da blokiraju društvene mreže u vrijeme civilnih nemira – u trenutku kada otkriju bilo šta za šta smatraju da je „sadržaj mržnje“. Ili u ovoj konkretnoj zemlji, u kojoj je policija izvršila racije na građane za koje se sumnja da su objavljivali „antifeminističke komentare“ u okviru dana akcije borbe protiv mizoginije na internetu.

Gledam u Švedsku, gdje je prije dvije nedjelje vlada osudila hrišćanskog aktivistu za učešće u paljenjima Kurana koja su dovela do ubistva njegovog prijatelja. Kao što je sudija u ovom slučaju hladno primijetio, švedski zakoni, koji navodno štite slobodu izražavanja, ne pružaju – i citiram – „carte blanche“ da se sve može uraditi ili izgovoriti bez rizika da se ne uvrijedi grupa koja slijedi tu vjeru.

Možda sa najvećom zabrinutošću gledam na naše cijenjene prijatelje u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje je odustajanje od slobode savjesti posebno ciljalo osnovne slobode religioznih Britanaca. Prije nešto više od dvije godine, britanska vlada je optužila Adam Smith-Connora, 51-godišnjeg fizioterapeuta i vojnog veterana, za gnusni zločin da je stajao cijelih 50 metara od klinike za abortuse i tiho se molio cijela tri minuta, ne ometajući nikoga, ne interagujući ni sa kim. Prosto, čovjek se samo tiho i sam Bogu molio.

Kada su ga britanski policajci otkrili i pitali za šta se moli, Adam je jednostavno odgovorio da se moli za nerođenog sina kojeg su on i njegova bivša djevojka abortirali godinama ranije. Službenike to nije impresioniralo. Adam je proglašen krivim za kršenje novog vladinog Zakona o Tampon-Zoni, koji kriminalizuje tihu molitvu i druge radnje koje mogu uticati na odluku osobe u krugu od 200 metara od ustanove za abortus. Osuđen je i naređeno mu je da državnom tužilaštvu plati hiljade funti sudskih troškova.

U Britaniji i širom Evrope, bojim se, gubi se sloboda govora. I u interesu komedije, prijatelji, ali i u interesu istine, priznajem da ponekad najglasniji glasovi koji zahtijevaju cenzuru ne dolaze iz Evrope, već iz moje zemlje, gdje je prethodna vlast prijetila i zastrašivala kompanije socijalnih medija i prijetila im tražeči da cenzurišu takozvane dezinformacije. Dezinformacije poput ideja da je coronavirus vjerovatno pobjegao iz laboratorije u Kini. Naša vlast je ohrabrivala privatne kompanije da ućutkaju ljude koji su se usudili da govore ono što se pokazalo kao očigledna istina.

Zato danas dolazim ovdje ne samo sa zapažanjem, već i sa ponudom. Kao što je Bajdenova administracija očajnički pokušavala da ućutka ljude, Trampova administracija će učiniti upravo suprotno. A ja se nadam da to možemo da radimo zajedno.

U Vašingtonu je sada novi šerif u gradu. A pod vođstvom Donalda Trampa, možda se ne slažemo sa Vašim stavovima. Ali mi ćemo se boriti da odbranimo vaše pravo da izrazite vaše mišljenje na javnom tržištu, bez obzira da li se slažemo ili ne.

Sada smo, naravno, u fazi kada je situacija postala toliko loša da je Rumunija prošlog decembra jednostavno poništila rezultate predsjedničkih izbora na osnovu providnih navoda obavještajne službe i ogromnog pritiska njenih kontinentalnih susjeda. Koliko ja znam, argument je bio da su ruske dezinformacije uticale na rumunske izbore. Ali želeo bih da zamolim svoje evropske prijatelje da sagledaju stvari iz drugačije perspektive. Možete da vjerujete da je pogrešno što Rusija kupuje oglašavanje na društvenim mrežama da bi uticala na vaše izbore. I mi to definitivno činimo. Možete to čak i na svjetskom nivou učinite.  Ali ako vaša demokratija može biti uništena sa nekoliko stotina hiljada dolara digitalnog oglašavanja iz jedne druge zemlje, onda to znači da vaša demokratija, za početak, i nije bila baš tako snažna.

Dobra vijest je da  ja verujem da su vaše demokratije mnogo manje krhke nego što se mnogi ljudi izgleda plaše. I ja zaista vjerujem da omogućavanje našim građanima da izraze svoje mišljenje naše građane čini još jačima. Što nas vraća u Minhen, gde su organizatori ove konferencije zabranili predstavnicima populističkih partija -i ljevice i desnice- da učestvuju u ovim razgovorima. I za ovu situaciju važi: ne moramo da se slažemo sa svime ili sa bilo čime što ljudi kažu. Ali kada pojedini politički lideri predstavljaju važan dio biračkog tijela, naša je dužnost da bar uđemo u dijalog sa njima.

Za mnoge od nas preko Atlantika ovo sve više izgleda kao da se iza ružnih riječi iz sovjetskog doba, poput ‘dezinformacija’ kriju stari ukorijenjeni interesi kojima se jednostavno ne sviđa ideja da neko sa alternativnim gledištem izrazi drugačije mišljenje ili, ne daj Bože, glasa drugačije ili, još gore, pobijedi na izborima.

Ovo je konferencija o bezbjednosti i siguran sam da ste svi vi došli ovdje da razgovarate o tome kako vi tačno namjeravate da povećate potrošnju na odbranu u narednih nekoliko godina u skladu sa novim ciljem. Ovo je sjajno jer, kao što je predsjednik Tramp već jasno rekao, on vjeruje da naši evropski prijatelji moraju da igraju veću ulogu u budućnosti ovog kontinenta. Mislimo da nećete rado čuti ovaj izraz ‘podjela tereta’, ali mislimo da je to važan element zajedničkog saveza da Evropljani pojačaju svoj angažman dok se Amerika fokusira na regione svijeta koji su u velikoj opasnosti.

Ali dozvolite mi da Vas pitam: kako vi uopšte počinjete da razmišljate o pitanjima finansiranja ako ne znamo šta uopšte branimo? Mnogo sam čuo u razgovorima i imao sam mnogo sjajnih razgovora sa mnogim ljudima okupljenim u ovoj prostoriji. Čuo sam mnogo o tome od čega se vi morate braniti, i naravno da je to važno. Ali ono što se meni, a svakako i mnogim građanima Evrope čini nešto manje jasnim, jeste šta vi tačno branite. Koja se pozitivna vizija krije iza ovog zajedničkog bezbjednosnog pakta koji svi smatramo tako važnim?

Duboko sam ubijeđen da nema bezbjednosti kada se plašiš glasova, mišljenja i svijesti koji vode tvoj narod. Evropa se suočava sa mnogim izazovima. Ali kriza sa kojom se ovaj kontinent trenutno suočava, kriza sa kojom se, vjerujem, svi zajedno suočavamo, je kriza koju smo mi sami stvorili. Ako se vi plašite vaših sopstvenih birača, Amerika ništa ne može da učini za vas. A, sem toga, onda vi ne možete ništa da uradite za američki narod koji je izabrao mene i predsvednika Trampa. Vama su potrebni demokratski mandati da bi postigli bilo šta vrijedno u narednim godinama.

Zar ništa nismo naučili iz činjenice da tanjušni mandati dovode do nestabilnih rezultata? Ali postoji tako puno vrijednosti koje se mogu postići takvom vrstom demokratskog mandata koji, vjerujem, nastaje kad više odgovara glasovima građana. Ako vi želite da uživate u konkurentnim ekonomijama, pristupačnoj energiji i sigurnim lancima snabdijevanja, onda su vam potrebni vladini mandati, jer da biste uživali u svim tim stvarima morate da donosite teške odluke.

I naravno mi u Americi to vrlo dobro znamo. Ne možete da dobijete demokratski mandat cenzurisanjem protivnika ili stavljanjem protivnika u zatvor. Bilo da je to vođa opozicije, ponizna hrišćanka koja se moli u sopstvenoj kući ili novinar koji pokušava da saopšti vijest. Niti možete dobiti mandat ignorisanjem svog biračkog tijela po pitanjima kao što je ono: kome je dozvoljeno da bude dio našeg zajedničkog društva.

I od svih hitnih izazova sa kojima se suočavaju nacije predstavljene ovdje, vjerujem da nijedan nije hitniji od masovne migracije. Skoro svaki peti stanovnik ove zemlje doselio se ovdje iz inostranstva. Rekord svih vremena. U Sjedinjenim Državama, broj je slično visok, takođe najviši svih vremena. Broj imigranata koji dolaze u EU iz zemalja koje nisu članice EU se udvostručio samo između 2021. i 2022. godine. I od tada je, naravno, mnogo veći.

A znamo da ova situacija nije nastala iz vedra neba. Ona je rezultat niza svjesnih odluka koje su donijeli političari širom kontinenta, i u drugim djelovima svijeta, u periodu od deset godina. Vidjeli smo užase koje su ove odluke donele u ovom gradu juče. I naravno, ne mogu ovo ponovo da pomenem, a da ne pomislim na užas žrtava čiji je lijep zimski dan u Minhenu uništen. Naše misli i molitve su i ostaće sa njima. Ali zašto se to uopšte dogodilo?

To je užasna priča, ali ona koju smo prečesto slušali u Evropi i, nažalost, prečesto i u Sjedinjenim Državama. Tražilac azila, često mladić u srednjim dvadesetim godinama koji je već poznat policiji, zabija se automobilom u masu ljudi i uništava zajednicu. Koliko još puta moramo da trpimo ove strašne neuspjehe prije nego što promijenimo kurs i usmjerimo našu zajedničku civilizaciju u novom pravcu?

Nijedan glasač na ovom kontinentu nije izašao na birališta da otvori kapije milionima neprovjerenih imigranata. Ali znate li Vi za šta su oni glasali? U Engleskoj su glasali za Brexit. I slagali se Vi sa tim ili ne, glasali su za Brexit. I širom Evrope sve više biraju političke lidere koji obećavaju da će stati na kraj nekontrolisanoj migraciji. Slažem se sa mnogim od ovih zabrinutosti, ali Vi ne morate da se slažete sa mnom.

Samo, ja mislim da je ljudima stalo do njihovih domova. Njihovi snovi su im važni. Njima su bitni njihova bezbjednost i sposobnost da brinu o sebi i svojoj djeci.

I lukavo su pametni. Mislim da je ovo jedna od najvažnijih spoznaja koje sam naučio za moje kratko vrijeme u politici. Za razliku od onoga što možete čuti nekoliko planina dalje u Davosu, građani svih naših nacija generalno ne vide sebe kao obrazovane životinje ili kao zamjenjive zupčaničiće u globalnoj ekonomiji. I nije iznenađujuće što ne žele da ih vođe guraju naokolo ili nemilosrdno ignorišu. A zadatak demokratije je da razjasni ova velika pitanja u glasačkoj kutiji.

Ja vjerujem da zanemarivanje građana, ignorisanje njihove zabrinutosti ili još gore, gašenje medija, poništavanje izbora ili isključivanje ljudi iz političkog procesa ništa ne štiti. To je samo siguran način da se uništi demokratija. Govoriti i iznositi svoje mišljenje nije miješanje u izbore. Čak i kada ljudi van vaše zemlje iznose svoje mišljenje, pa čak i kada su ti ljudi veoma uticajni. Vjerujte mi, ovo kažem sa humorom: ako američka demokratija može da preživi deset godina pljuvačine Grete Tunberg, možete i vi preživjeti par mjeseci Ilona Maska.

Ali ono što nijedna demokratija, američka, njemačka ili evropska, neće preživeti jeste da kaže milionima glasača da su njihove misli i brige, njihove nade, njihove molbe za pomoć nevažeće ili da nisu uopšte vrijedne ni razmatranja.

Demokratija se zasniva na svetom principu da glas naroda važi. Nema tu mjesta za “Brandmauer”  (deu: vatreni zid). Ili se držite principa ili ne. Evropljani, narod ima svoj glas. Evropski šefovi država i vlada imaju izbor. I ja čvrsto vjerujem da ne moramo da se plašimo budućnosti.

Možete vi prihvatiti ono što vam narod govori, čak i ako vas to iznenadi, čak i ako se  vi ne slažete sa tim. A kada vi to uradite, možete se suočiti sa budućnošću sa samopouzdanjem, znajući da nacija stoji iza svakog od vas. I to je za mene velika magija demokratije. Ona ne stanuje u ovim kamenim zgradama ili prelijepim hotelima. Ne leži čak ni u velikim institucijama koje smo zajedno kao društvo izgradili.

Vjerovati u demokratiju znači razumjeti da svaki naš građanin posjeduje mudrost i raspolaže glasom. A ako odbijemo da slušamo taj glas, čak i naše najuspješnije borbe će obezbijediti vrlo malo. Kao što je jednom rekao papa Jovan Pavle II, po mom mišljenju jedan od najnevjerovatnijih šampiona demokratije na ovom ili bilo kom drugom kontinentu: „Ne plašite se!“ Ne treba da se plašimo svog naroda, čak ni kada iznosi stavove koji se ne slažu sa stavovima svog rukovodstva. Hvala Vam svima. Želim Vam svima puno sreće. Bog Vas blagoslovio.”