Božija čestica, poznata i kao Higsov bozon, je elementarna čestica u fizici čestica koja daje masu drugim česticama kroz interakciju sa Higsovim poljem.

Naziv “božija čestica” potiče iz knjige “The God Particle: If the Universe Is the Answer, What Is the Question?” koju je napisao Leon Lederman, gdje je ovaj termin korišten kao metafora za važnost ove čestice u razumijevanju strukture univerzuma. Međutim, neki fizičari smatraju da je ovaj naziv senzacionalistički i preferiraju da koriste naučni termin “Higsov bozon”.

Higsovo polje je ključni koncept u Standardnom modelu fizike čestica, teoriji koja opisuje fundamentalne sile i čestice u univerzumu. Evo nekoliko ključnih tačaka o Higsovom polju:

Koncept: Higsovo polje je nevidljivo polje koje ispunjava sav prostor. Slično kao što magnetno polje postoji oko magneta, Higsovo polje je svuda oko nas i kroz nas.
Funkcija: Ovo polje daje masu česticama koje se kreću kroz njega. Čestice koje interaguju sa Higsovim poljem stiču masu, dok one koje ne interaguju ostaju bez mase ili imaju veoma malu masu.
Higsov bozon: Čestica povezana sa Higsovim poljem je Higsov bozon, često nazvana “božija čestica”. Kada čestice ubrzaju kroz Higsovo polje, one mogu stvoriti ili apsorbovati Higsove bozone, što rezultira promjenom njihove mase.
Otkriće: Higsov bozon je bio eksperimentalno potvrđen 2012. godine na Velikom hadronskom sudaraču (LHC) u CERN-u, što je potvrdilo postojanje Higsovog polja.
Analogija: Često se koristi analogija sa gužvom na zabavi. Ako prostorija predstavlja Higsovo polje, a ljudi u njoj su čestice, čestice koje se kreću kroz polje su kao osobe koje pokušavaju da se probiju kroz gužvu; one koje se više “zapnu” dobijaju veću masu zbog interakcije sa drugim “ljudima” (Higsovimi bozonima).

Higsovo polje je ključno za razumijevanje kako čestice u univerzumu stiču masu i kako se formiraju sve strukturne karakteristike materije koje vidimo danas. (Autor: AI)