Piše: Muhammed Bello Buhari
U današnje vrijeme ako objavite video na nekoj od platformi društvenih medija, možete biti sigurni da će ga ljudi diljem svijeta vidjeti u roku od nekoliko sekundi. Bilo da se nalazite u udaljenom selu u Indoneziji, na živahnim ulicama São Paula u Brazilu ili u užurbanom Lagosu u Nigeriji, vaš video može odmah doći do milijuna ljudi. Trenutna struktura interneta omogućuje besprijekornu komunikaciju bez granica, na taj način osnažujući suradnju i razmjenu ideja na velikim udaljenostima. Unatoč povremenim ograničenjima koje nameću vlade, osnovni jedinstveni i interoperabilni dizajn interneta ostaje isti u cijelom svijetu i nadilazi geografske i političke granice.
Međutim, ovo bi se moglo promijeniti. U 2024. započele su kritične rasprave, koje traju a koje bi mogle preoblikovati upravljanje internetom. Radi se o prelasku s modela s više sudionika – gdje vlade, tvrtke, civilno društvo i tehničke zajednice dijele odgovornost – na pristup kojim dominira vlast. Teme o kojima se raspravlja uključuju otvoreni internet, povezanost, umjetnu inteligenciju (AI), digitalnu infrastrukturu, ljudska prava i ciljeve održivog razvoja (SDG). Središnje mjesto u ovim raspravama je ključno pitanje: može li preživjeti model s više sudionika, koji je štitio otvoreni, uključivi internet?
Kako funkcionira internet i zašto je to važno?
Internet je dizajniran da bude decentraliziran – mreža u kojoj niti jedan entitet nema apsolutnu kontrolu. To je omogućilo ravnopravno sudjelovanje, inovativnost i slobodnu razmjenu ideja. Otvoreni standardi koji omogućuju lagano međusobno povezivanje i model upravljanja s više sudionika omogućili su internetu da preraste u transformativnu globalnu platformu, omogućujući svakome da gradi mreže bez centraliziranog odobrenja. Funkcionalnost interneta uokvirena je referentnim modelom međupovezivanja otvorenih sustava (OSI), koji se sastoji od slojeva aplikacije, prezentacije, sesije, transporta, mreže, podatkovne veze i fizičke infrastrukture.
Vremenom, tvrtke poput Facebooka (Meta), Googlea i Amazona, koje su se u početku usredotočile na aplikacijski sloj (usluge poput društvenih medija, pretraživanja i e-trgovine), počele su se vertikalno integrirati na više slojeva, uključujući infrastrukturu poput podmorskih kablova i podatkovne centre. Ova vertikalna integracija konsolidira moć, dopuštajući tim tvrtkama da kontroliraju ne samo usluge već i fizičke i mrežne slojeve interneta. Ova koncentracija utjecaja remeti decentraliziranu arhitekturu, daje im nerazmjernu kontrolu nad globalnim komunikacijskim kanalima i izaziva zabrinutost zbog potencijalnih monopolističkih praksi. Takva dinamika naglašava važnost snažnog upravljanja kako bi se osigurala otvorenost, univerzalnost i jednak pristup svim slojevima Interneta.
Zašto je to važno?
Aplikacijski sloj interneta pokreće važne dijelove svakodnevnog života, kao što su društveni mediji, e-trgovina i pregledavanje weba. Ispod toga, mrežni sloj dodjeljuje jedinstvene adrese internetskog protokola (IP) uređajima širom svijeta, omogućujući povezivanje. Trenutno, dodjelom i kontrolom IP adresa upravlja hijerarhijski sustav unutar Internet Assigned Numbers Authority (IANA) i regionalnim internetskim registrima (RIR), koji osiguravaju pravednu distribuciju i decentralizirani nadzor. Međutim, ako bi kontrola nad IP adresama bila centralizirana to bi dalo ogromnu moć nad globalnom komunikacijom i protokom informacija. Zbog toga je upravljanje internetom ključno, ne samo za zaštitu slobode izražavanja, već i za održavanje decentraliziranih načela koja čine temelj interneta.
Zašto je 2025. kritična godina
Godina 2025. kritičan je trenutak za budućnost interneta, godina koju oblikuju dva globalna trenda i usvajanje Globalnog digitalnog sporazuma (GDD). Prvo, vlade se suočavaju sa sve većim pritiskom, koji je pojačan pandemijom COVID-19 – da reguliraju digitalni ekosustav. Pandemija je razotkrila ranjivost digitalnih prostora na širenje dezinformacija, kibernetičkog kriminala i kršenja privatnosti na internetu, pojačavajući zahtjeve za snažnijim regulatornim okvirima. Do 2022. više od četvrtine vlada diljem svijeta usvojilo je nacionalne okvire za upravljanje digitalnim platformama, online sadržajem i korisničkim podacima. Drugo, državni internetski modeli, koje zagovaraju zemlje poput Kine, preoblikuju digitalni krajolik. Kineski “Novi IP” prijedlog međunarodnim tijelima za postavljanje standarda kao što su ISO i ITU omogućio bi državnu kontrolu nad svakim uređajem spojenim na mrežu, korištenjem izraza kao što su “nacionalna sigurnost” i “digitalni suverenitet” kako bi se opravdala ograničenja otvorenosti i interoperabilnosti . Ovaj je pomak dodatno pogoršan zbog država poput Rusije, koje signaliziraju namjeru stvaranja izoliranih mreža, dovodeći u pitanje samu strukturu globalnog interneta kao “mreže mreža”.
Upravljanje kritičnom infrastrukturom poput IP adresa ključno je za osiguranje da globalna komunikacija ostane otvorena i dostupna. Na primjer, zamislite malu e-trgovinu u Keniji koja ovisi o prekograničnoj trgovini s kupcima u Europi. Ako se globalni internet raspadne na izolirane mreže, ova tvrtka bi preko noći mogla izgubiti pristup međunarodnim tržištima, uništavajući poslovanje i radna mjesta. Takvi scenariji naglašavaju važnost održavanja otvorenog i međusobno povezanog interneta.
Kao odgovor na to, GDD — koji su dogovorile 193 države članice i dio je šireg Pakta za budućnost — usvojen je u rujnu 2024. na UN-ovom Sastanku na vrhu o budućnosti. Ključni naglasci GDD-a su predanost univerzalnom pristupu internetu, promicanje etičkih sustava umjetne inteligencije, poboljšana suradnja na kibernetičkoj sigurnosti i osiguravanje da su ljudska prava ugrađena u politike digitalnog upravljanja. Osim toga, ima za cilj riješiti digitalne podjele poticanjem uključivog i pravednog razvoja digitalnih tehnologija.
Što je značajno, GDD podiže ulogu Ureda tehničkog izaslanika glavnog tajnika UN-a u New Yorku na središnju poziciju, konsolidirajući ovlasti koje su prethodno bile raspoređene po entitetima sa sjedištem u Ženevi, poput ITU i UNCTAD. Iako ova promjena ima za cilj pojednostaviti upravljanje, ona izaziva zabrinutost zbog isključivanja nedržavnih aktera iz procesa donošenja odluka. Kritičari su zabrinuti da bi ova centralizacija mogla marginalizirati model s više sudionika i riskirati zanemarivanje uključivanja načela ljudskih prava u provedbu. Ovaj razvoj događaja koincidira s nadolazećim Svjetskim summitom o informacijskom društvu (WSIS), čiji je cilj procijeniti provedbu i napredak ishoda WSIS-a iz 2005., uključujući FUI. Ulozi su jasni: internet je na raskrižju između demokratske otvorenosti i autoritarne kontrole.
FUI i SSID+20 pregled: U čemu je stvar?
Najveća zabrinutost je za budućnost Foruma za upravljanje internetom (IGF), platforme s više sudionika ukorijenjene u SSID-u iz 2005., koja se suočava s ponovnom procjenom tijekom pregleda SSID+20. FUI, usprkos svojim nedostacima, poput nedostatka ovlasti za donošenje odluka i kontroverznih izbora domaćina kao što je Saudijska Arabija 2024., ostaje jedna od najučinkovitijih platformi za okupljanje različitih sudionika. Pruža jedinstveni prostor za rasprave o upravljanju internetom temeljene na ljudskim pravima i konsenzusu.
Izazov s kojim se treba suočiti je promjenjivi narativ na globalnim forumima, gdje se ljudska prava sve više uokviruju kroz prizmu ekonomskog razvoja a ne kroz slobode npr. izražavanja i sudjelovanja. Ova promjena, koju pokreću utjecajni državni akteri i neke međunarodne organizacije, odražava sve veći naglasak na digitalno gospodarstvo i infrastrukturna ulaganja kao kamen temeljac nacionalnih i globalnih razvojnih agendi. Iako su takvi prioriteti usklađeni s ciljevima održivog razvoja (SDG), oni riskiraju potiskivanje kritičkih rasprava o zaštiti individualnih prava i sloboda u korist ekonomskih imperativa.
Zaštita upravljanja internetom: što se mora učiniti
Izravan angažman je ključan. Civilno društvo mora se udružiti kako bi zaštitilo uključiv, otvoren i pošten internet. Model s više sudionika – transparentan, participativan i odgovoran – ključan je za održavanje interneta kao globalne, interoperabilne platforme. Očuvanje njegove suštine zahtijeva budnost i djelovanje u suprotstavljanju nastojanjima da se centralizira moć ili oslabe načela upravljanja. Suionici moraju pridonijeti procesima koji oblikuju budućnost upravljanja internetom, posebice reviziji Globalnog digitalnog sporazuma (GDD) i SSID+20. Plan GDD za 2025. uključuje odobrenje, plan implementacije, faze pregleda i pregled na visokoj razini do 2027. Slično tome, SSID+20 poziva na povratne informacije o smjernicama djelovanja SSID-a do siječnja 2025. i predlaže konzultacije za rješavanje nedostataka u programu do ožujka 2025. Ovi su procesi ključne prilike za zagovaranje uključivih, transparentnih politika koje održavaju otvoreni internet.
Hitnost je očita. Internet se dramatično transformirao od SSID-a u Ženevi 2003. godine, postavši sastavni dio modernog života. Novi izazovi kao što su umjetna inteligencija i geopolitička fragmentacija ugrožavaju njegova temeljna načela, ali model s više sudionika ostaje vitalan alat za upravljanje ovim složenostima. Civilno društvo mora podizati svijest na lokalnoj i globalnoj razini, uključiti se u nacionalne i regionalne FUI-je i izravno surađivati s kreatorima politika. Učinkovita komunikacija i isticanje uloge interneta u postizanju ciljeva održivog razvoja ključne su strategije. Davanjem prioriteta ljudskim pravima, podržavanjem digitalne uključenosti i oblikovanjem pravičnih politika, sudionici mogu osigurati da internet ostane demokratski i inovativan prostor još dugo vremena.
0 Comments