Piše: Ibrahim ČIKIĆ

Znam da moje pisanje neće promijeniti ništa. Ipak, moram da spasim dušu i vrisnem do neba. Neka se zna na čijoj sam strani. Možda će mi ovi redovi pomoći na Sudnjem Danu. Možda, ne znam, ali ne gubim nadu.

Sjećam se priče o Ibrahimu (Abraham, mir Božiji sa njim) i mravu. Kada je Nemrud zapalio ogromnu vatru da bi spalio Ibrahima (Abraham, mir Božiji sa njim), mali mrav je trčao noseći kap vode u ustima. Ljudi su ga pitali: „Kuda ideš s tom kapljicom vode?“ Mrav je odgovorio: „Idem da ugasim vatru.“ S podsmijehom su rekli: „Pa zar misliš da tvoj trud može ugasiti takvu vatru?“ Na to je mrav odgovorio: „Ne znam hoće li, ali želim da pred Allahom budem na strani pravde.“

I ja, poput tog mrava, želim da moj glas, koliko god bio malen, svjedoči na Sudnjem Danu. Palestina, Gaza, Libanon, Jemen, Iran, Sirija, Irak… crne rupe na savjesti civilizacije. Posebno Palestina i Gaza! Cionizam i anglosaksonski imperijalizam su kancer ovog svijeta. Njihova metastaza prijeti uništenju čovječanstva. Pitanje je dana, možda čak i sati. Ne znam…

Najtransparentniji genocid u povijesti odvija se pred našim očima. Zastrašujuća tišina prati patnju nevinih. Moć je u rukama svjetskih monstruma, dok su slobodni i savjesni ljudi na marginama. Grudva zla se zakotrljala, postala lavina i prijeti uništenjem.

Svako ima izbor: šutjeti ili se boriti. Poput mrava iz priče o Ibrahimu (Abraham, mir Božiji sa njim), možda naše djelo neće ugasiti veliku vatru zla, ali ono svjedoči na čijoj smo strani. Pred Allahom je važnije na kojoj smo strani, nego veličina našeg truda. Budimo, poput tog mrava, na strani pravde, jer istina i pravda su uvijek vrijedne borbe. Preispitaj sebe i odredi se. Možda već sjutra bude prekasno.

Smrt ugnjetavanju, sloboda svim potlačenim narodima svijeta!