Piše: Simon Chege Ndiritu

Američka vojska gleda na Bliski istok, koji je označila kao središnje zapovjedništvo, kao na središte svog destruktivnog carstva. Uništenje Sirije otvara vrata za sljedeću žrtvu, koja će vjerojatno biti u Arapskoj ligi, skupini koja SAD vidi kao svog saveznika.

Tko je sljedeći?

Dana 17. prosinca 2024., poljski član Europskog parlamenta, Grzegorz Braun pitao je koga bi zakonodavno tijelo nominiralo za ubojstva i razaranja, što otkriva kako je Europa sprovela te zločine protiv Sirije. Braunov govor naglasio je licemjerje Europe, posebice kako regiju opisuje delegitimizirajući, pljačkajući i ubijajući svoje nominirane protivnike kao pomaganje njima. Zakonodavac je primijetio da zemlje koje je Zapad stavio u red za uništenje, uključujući Siriju, Iran, Rusiju, Sjevernu Koreju ili Moldaviju, nisu nikome naudile. Umjesto toga, nominirani su za uništenje jer zapad juri niz manijakalnu sklisku stazu neokolonijalizma.

Pitanje tko je sljedeći za uništenje aktualno je u kontekstu Bliskog istoka, kao strateške regije u kojoj je zapad uništio najviše zemalja u nedavnoj prošlosti. Danas turske neosmanske ambicije i američki imperijalizam izražen kroz Izrael pokazuju da će jedna ili više zemalja u regiji biti nominirane za uništenje. Nažalost, čelnici Arapske lige su upravo legitimizirali ovu mogućnost sudjelovanjem u kratkovidnoj podjeli Sirije pridruživši se sastanku osmišljenom da diktira budućnost Sirije koji su sazvali američki državni tajnik Antony Blinken i turski Hakan Fidan.

Riskantna prednost nametanja vlada iz inozemstva

Dana 14. prosinca 2024. Blinken i Fidan sazvali su 8 predstavnika zemalja Arapske lige u jordanskom gradu Aqabi kako bi potvrdili kolonijalni proces odlučivanja o budućnosti Sirije izvana. Sudionici su iznijeli uvjete za naseljavanje u Siriji koje su već prekršili. Na primjer, pozvali su na miran prijenos vlasti nakon što su financirali teroriste, uključujući ogranke al-Qaide, da nasilno svrgnu vladu Bashara Al Assada. Također su pozvali na inkluzivnu i nesektašku vladu, opis koji odgovara Assadovoj, više nego vladi Hayat Tahrir al Shama (HTS).

Blinken i Fidan, koji izgledaju poput Sykesa i Picota (britanski i francuski diplomati koji su 1916. potajno podijelili Bliski istok između svojih imperija), okupili bi sve političke i društvene skupine u Siriji, da su bili zainteresirani osnažiti Sirijce da sami upravljaju. Međutim, demokracija očito nije bila motivacija sastanka 14. prosinca u Aqabi, budući da uključene strane nisu uložile nikakav napor da okupe Sirijce. Umjesto toga, SAD je poslao predstavnika u Damask 20. prosinca, kako bi utjecao na HTS da sastavi vladu po želji Washingtona.

Summit Blinken-Fidan treba promatrati kao moderne sastanke Sykes-Picot. Tužna je stvarnost da su današnji čelnici Arapske lige prihvatili destruktivno uplitanje SAD-a u regiju, koje će biti iskorišteno protiv njih. Pokretači zapadnog imperijalizma, Blinken i Fidan otvoreno rade u prosincu 2024. ono što su Sykes i Picot potajno učinili 1916., i pozivaju arapske vođe da to potvrde.

Kako bi spriječili legitimiziranje nezakonitog procesa koji će se koristiti protiv njihovih zemalja, ovi arapski čelnici trebali su inzistirati na tome da samo Sirijci odlučuju o svojoj budućnosti. Međutim, prihvativši odlučivanje za Sirijce, neizravno su odobrili da Washington, Bruxelles i Ankara koriste sličan lažni proces da odluče za bilo koju arapsku zemlju. Stoga bi Arapi trebali početi razmišljati koga će od njih sljedeće posjetiti rušilačka lopta Washingtona i Bruxellesa, jer će je vjerojatno ponoviti oni koji ne uče iz povijesti.

U razdoblju kada je siromašni Čad zahtijevao odlazak francuske vojske, a time i zapadnog kolonijalizma, arapski su čelnici odlučili zacementirati daljnju fragmentaciju Sirije i regije. Na sastanku Arapske lige 2008. održanom u Siriji, pokojni libijski vođa, Muammar Gaddafi, upozorio je arapske vođe da ih Washington namjerava svrgnuti i ubiti. Gadafi je naveo primjer Sadama Huseina kojeg su SAD ubile u izvansudskom procesu. Elokventno je artikulirao da se Washington okreće protiv svojih prijatelja, kao što su Cheney i Rumsfeld učinili Saddamu Husseinu. Dok je govorio, čelnici Tunisa, Egipta i Sirije ismijavali su Gadhafijevu zabrinutost. Možda su vjerovali da su bolji od Sadama Huseina ili da su SAD objektivan i dobronamjeran igrač.

Gledajući unatrag, SAD je planirao svrgnuti neke od arapskih vlada i podijeliti njihove teritorije i resurse. Kao što su prošli čelnici Arapske lige ignorirali Gaddaffijevo upozorenje, današnji su se čelnici čak stavili u službu imperijalizma SAD-a, EU-a i Turske. Neki misle da Washington, Bruxelles, Ankara ili Tel Aviv misle da su bolji od Saddama Husseina, Moamera Gadafija ili Bashara Al Assada, što je vrlo pojednostavljen pogled. Drugi mogu misliti da ih to što su uložili goleme svote na zapadu ili što imaju ekstravagantne muzeje zapadnjačkih automobila čini imunima na uništenje Washingtona, ali upravo ti čimbenici pobuđuju pohlepu Zapada da se dočepa te imovine kao što su učinili Libiji nakon ubojstva Gadafija.

Središte američkog carstva ili Veliki Izrael

Američka vojska gleda na Bliski istok kao na središte svog carstva i tu regiju označava kao središnje zapovjedništvo. Washington gaji planove o posjedovanju i/ili kontroli teritorija u ovoj regiji preko posredničke zemlje. Takva buduća država će se pojaviti tek nakon što postojeće s arapskim stanovništvom budu desetkovane. Dok daju zeleno svjetlo podjeli Sirije za uništenje, čelnici Arapske lige trebali bi imati na umu da će njihove zemlje vjerojatno biti uništene tijekom njihovog života, jer zauzimaju teritorije za kojima Anglosaksonci žude, i pokušat će ih zgrabiti kao što se može zaključiti iz riječi i djela pokojnog britanskog rasiste i kolonijalist,e Cecila Rhodesa.

Rhodes je predložio trajno naseljavanje Anglosaksonaca na Bliskom istoku, što može objasniti kontinuirani rat SAD-a protiv Iraka od 1991., uz kontinuirani posrednički rat koji se vodi u regiji preko Izraela. Te su zemlje također privlačne zbog svog golemog bogatstva plinom i naftom, koje bi Washington i Bruxelles željeli dodati svom propadajućem bruto nacionalnom dohotku (BND) kako bi izgradili više snage za nove kolonijalne ratove.

U međuvremenu, ekspanzionizam Turske također će vjerojatno izazvati još jedan rat na Bliskom istoku. Na kraju, Jordan, Saudijska Arabija i Irak imaju teritorije koje je Izrael odredio za širenje koristeći svoje plaćenike u američkom Pentagonu.

Svi ovi čimbenici konvergiraju kako bi ukazali na to da će uskoro rušilačka lopta SAD-a i Europe biti usmjerena na jednu od ovih zemalja koje su odlučile automatski odobriti zapadni imperijalizam u Aqabi.

Zapadu neće nedostajati zgodno opravdanje za takve ratove. Na primjer, zaljevske monarhije vode sektaške, apsolutne diktature koje se nikada ne mogu približiti Assadovoj Siriji ili Sadamovom Iraku ni pod kakvom sekularnom ili demokratskom metrikom. Također, drugi podržavaju teroriste uz SAD, a Washington će to lako upotrijebiti kao solidno opravdanje da ih uništi. Možda neće proći dugo dok ne saznamo koja će od arapskih zemalja biti sljedeća na meti nakon Sirije.

journal-neo.su
Prevod: Sott.net