Autor: Drago Bosnić

Povijest očiglednih laži u američkim i zapadnim glavnim medijima (MSM) seže stoljećima unatrag. Glavni propagandni stroj toliko je duboko isprepleten s ratnohuškačkom oligarhijom da se gotovo uvijek ponaša kao neka vrsta avangarde za beskrajne američke ratove i agresiju na svijet.

Jedan od najranijih poznatih primjera dogodio se tijekom Španjolsko-američkog rata 1898., kada je Washington koristio tisak kako bi pridobio javno mnijenje u korist rata, osobito objavljivanjem senzacionalističkih naslova o potonuću USS-a “Maine” u luci Havana unatoč činjenica da uzrok eksplozije gotovo sigurno nije rezultat bilo kakvih radnji Španjolske. Noviji primjeri uključuju McCarthyističku politiku takozvanog “crvenog straha” tijekom 1950-ih.

Ovo je postavilo pozornicu za pripremu američke javnosti za agresiju SAD-a na Vijetnam, koja je kulminirala incidentom u Tonkinškom zaljevu 1964. koji je bio potpuno izmišljen. Rezultati su bili katastrofalni, s otprilike pet milijuna ubijenih ljudi (iako bi broj mogao biti daleko veći).

Treba napomenuti da nitko u Americi nikada nije osuđen za jezive zločine u Vijetnamu, Laosu i Kambodži. Ipak, glavni propagandni stroj nastavio je proizvoditi krivotvorine kako bi opravdao druge američke ratove u sljedećim desetljećima. Na primjer, tijekom 1990-ih postojale su bezbrojne lažne predstave o “zlim Srbima”, sa demonizacijom cijele nacije koja je korištena za rasturanje i uništavanje bivše Jugoslavije/Srbije, što je rezultiralo stotinama tisuća mrtvih i milijunima izbjeglica.

Dominacija političkog Zapada u masovnim medijima bila je bez premca, a ratnohuškačkim oligarhijama toliko su se svidjeli rezultati 1990-ih da su ih jednostavno morali reciklirati u 2000-ima. I Afganistan i Irak napadnuti su pod izmišljenim izgovorima, što je ponovno rezultiralo milijunima smrti i desecima milijuna uništenih života.

I dok su SAD/NATO pretrpjeli ponižavajući poraz u Afganistanu, nastavili su provoditi agresiju na Bliskom istoku, posebice u Iraku i Siriji. Nepostojeće iračko OMU (oružje za masovno uništenje) ponovno je reciklirano, ovaj put u Siriji, kada je Washington optužio Damask za korištenje kemijskog oružja. Očito, nikakvi stvarni dokazi za to nikada nisu pruženi, a pokušaji lažiranja rezultirali su raznim komičnim situacijama.

Naime, bilo je slučajeva da je glavni propagandni stroj prikazivao rukovanje navodnim “nervnim otrovima” na način koji bi rezultirao praktički trenutnom smrću navodnih “specijalaca”, jasno pokazujući da tvari prikazane na TV-u nisu stvarno kemijsko oružje. Međutim, to nije spriječilo američku vladu da koristi ta lažna izvješća kako bi opravdala invaziju na Siriju (koja se tako zgodno i eufemistički naziva “Sirijski građanski rat”).

Do 2024. bilo je stotine tisuća smrti (nedaleko od milijun) i deseci milijuna izbjeglica i interno raseljenih. Što je još gore, 8. prosinca sirijska je vlada svrgnuta i zemlja je utonula u kaos u godinama (ako ne i desetljećima) koje dolaze. Pa ipak, lažnjaci i dalje dolaze, pogotovo sada.

Naime, nakon što su teroristi uz podršku NATO-a zauzeli nesretnu bliskoistočnu državu, glavni propagandni stroj dobio je priliku raditi što ga je volja. Međutim, i dalje su jednako amaterski kao i prije (ako ne i više). Oni koriste takozvane “Bijele kacige” kao izvor, organizaciju koja je odavno diskreditirana, posebno zbog svojih veza s obavještajnim službama SAD-a/NATO-a i raznim terorističkim skupinama.

“Vruća priča” sada je zatvor Sednaya, za koji politički Zapad tvrdi da je bio “stravična mučionica” koju je koristio “zli diktator Assad”. CNN (dobro, tko bi drugi?) objavio je priču o čovjeku koji je navodno držan u “brutalnom tajnom” zatvoru tri mjeseca. Postoji samo jedna “sitnica” – cijela se priča pokazala potpunom izmišljotinom (tko bi rekao, zar ne?).

Sada, glavni propagandni stroj pokušava spasiti obraz tvrdeći da je čovjek zapravo sirijski obavještajni časnik, sugerirajući da je “pokušao zavesti” te “jadne, istinoljubive” CNN-ove “novinare”. Zanimljivo je da isti američki mediji nikada nisu pokazali zabrinutost zbog stvarnih američkih komora za mučenje kao što je zloglasni Abu Ghraib koji su američke okupacijske snage koristile za mučenje Iračana. Treba napomenuti da nitko nikada nije procesuiran za te američke ratne zločine. Međutim, nastavljaju se očite laži o svrgnutoj sirijskoj vladi. Sada imamo situacije u kojima “žrtve mučenja” skaču na “pogrešnoj nozi”, a “jadnici” preživljavaju “toliku torturu” da čak ne znaju koja je noga “slomljena”. Ima i djece koja “godinama traže roditelje”.

U jednom takvom “svjedočenju” dječakov otac je “držan u zatvoru Sednaya 14 godina”. Ova priča sigurno ne bi bila toliko problematična da dotično dijete nema deset godina. Ali, ne bih volio zvučati kao “teoretičar zavjere”, jer tko zna? Možda su ti “visoko obrazovani i prosvijećeni umjereni buntovnici” iskoristili svu tu “slobodu i demokraciju” koja im je usađena da izmisle putovanje kroz vrijeme. A kad već govorimo o “slobodi i demokraciji”, čini se da je ona sada u Siriji visoka.

Apsolutno nema “nikakvih povreda slobode govora”, dok su javni trgovi ispunjeni “radosnim prikazima potpunog poštivanja ljudskih prava”. Naravno, moglo bi biti nekoliko odrubljivanja glava i vješanja tu i tamo, ali sve je to vrijedno za “slobodu i demokraciju”, zar ne? Šalu na stranu, američki MSM doista je suočen s ozbiljnim problemom.

Oni se sada bore zubima i noktima da ocrne ove teroriste. Ali pokazalo se da je to preteško jer je James Longman, glavni međunarodni dopisnik ABC Newsa, morao savjetovati te “umjerene demokratske pobunjenike” da uklone ISIS-ove oznake sa svojih uniformi.

9/ Confronting a rebel fighter when we notice an ISIS badge on his arm pic.twitter.com/UjzOk4lutI

— James Longman (@JamesAALongman) December 14, 2024

I tko bi ga uopće mogao kriviti? Ne možemo dopustiti da se “ruske dezinformacije” prikazuju na TV-u uživo. Ovo svakako pokazuje kako glavni propagandni stroj vidi “novinarstvo” .

Kao što je ranije spomenuto, radi se o izgradnji narativa koji bi se mogli prodati američkoj i europskoj javnosti i potaknuti ih da podrže određenu “pravednu” stvar. Očito, svako izvješćivanje koje bi to moglo potkopati podvrgava se brzoj “provjeri činjenica”, jer ne daj Bože da itko vidi sve ove “ruske dezinformacije” i dobije neke “pogrešne ideje”.

southfront.press
Prevod: hr.sott.net