Razgovor s FB prijateljima: Maja Popović

Maja Popović je moja FB prijateljica koju sam nedavno sreo i u analognom svijetu, na jednoj izložbi.  Maja je ekonomistkinja po struci, pjesnikinja po srcu, hvatačica momenata objektivom, četkicom i olovkom. Uz to, građanska je aktivistkinja, zaštitnica biljaka i żivotinja, borkinja za ljudska prava. I pride, dizajnerka nakita od poludragog kamenja. Ima još nešto, zbog čega mi je zapala za oko – vječita je zaljubljenica u Durmitor i Indijance.

Duško Vuković: Majo, ti na svojoj FB stranici ne skrivaš dvije ljubavi – prema američkim domorocima i prema Durmitoru. Imaš li dobar razlog za to?

Maja Popović: Razlog za ljubav ili razlog za neskrivanje 😊?

DV: Za ljubav.

MP: Pa zar treba razlog za ljubav? Voli se srcem. Tu nema razloga. Jednostavno se desi i, ako je pravo, traje. Tako je i s Indijancima, Durmitorom i Majom.

DV: Da, ali srce zbog nečega izabere. Zašto Indijanci, a ne, recimo, Eskimi? Zašto Durmitor, a ne, recimo, Orjen?

MP: Zato što su mi Indijanci bliskiji zbog borbenosti, principa, kose kao simbola slobode i neukrotivosti. A Durmitor ośećam energetski kao svoju prapostojbinu. To su možda neki objašnjivi razlozi.

DV: Jesi li učestvovala u dječjim igrama ‘kauboja i Indijanaca’?

MP: Nijesam.

DV: Kad si prvi put prepoznala bliskost sa Indijancima?

MP: Možda kad sam gledala filmove Džon Vejn… Ekipa. Dovijek mi je bila nepravda što su prikazivani kao divljaci, a u stvari ih je okupator ganjao po njihovoj zemlji.

DV: Jesi li upoznala nekog Indijanca?

MP: Nijesam, ali se nadam da hoću 😊

DV: Da li bi voljela da se to desi na Durmitoru?

MP: Da 😁

DV: Civilizacija bljedolikih ljudi je Indijance strpala u rezervate. Šta to govori o civilizaciji bijelog, evropskog  čovjeka?

MP: To govori sve. Odnos prema bilo kojem području koje je osvajano. Prema kulturi, običajima, ljudima… Možda je jedini pravi zaključak da je evropejac necivilizovani primjerak koji je umislio da je progresivan i napredan. A nije. Destrukcija je ono što bijeli čovjek u osvajanju bilo koje teritorije donosi. Tu ne vidim evoluciju. Isto kao što je ni danas ne vidim u gomili primjera neposredno tu, ili bilo đe u svijetu. Odlutah malo od teme, ali to jeste suština.

Civilizacija jeste urbanizacija, socijalno grupisanje, ali ako tako posmatramo, što je anticivilizacija, priroda, jednost pojedinca? Težnja nedefinisanoj teritoriji… Sopstvu.

Kompleksno je analizirati na nekom banalnom nivou. Jer da je civilizacija definicija dobrog procesa ona bi nosila integraciju, a ne okupaciju, i ta je razlika ogromna i presudna.

DV: Jesi li zadovoljna kako se crnogorski bljedoliki odnose prema Durmitoru?

MP: Nijesam. Ali kad razmislim, možda Durmitoru i ne treba odnos s njima. To je najbezbjednije. Jer na taj način makar divlji dio ostaje sačuvan. Jezgro Žabljaka je devastirano, jezivo podśeća na Budvu i to me brine. Urbanizacija bez plana, bez smisla, samo zbog profita, je jeziva.

DV: Da li te durmitorski savardak podsjeća na indijanski vigvam?

MP: Da 😊 I vuk na onog vuka iz filma ‘Ples s vukovima’. Jes da je Holivud u pitanju, al’ vidim tu vezu.

DV: Zašto se u modernom građevinarstvu ne koristi ta kupasta forma na Durmitoru?

MP: Ne znam… Možda se želi izbjeći tradicionalno (što je po meni pogrešno) ili smatraju da moderno podrazumijeva obavezni otklon od tradicionalnog.

DV: Bi li radije živjela u vigvamu ili u savardaku?

MP: U savardaku 😊

DV: Bi li čovječanstvo bilo na gubitku da je indijanski kontinent ostao nepoznat Evropljanima do današnjih dana?

MP: Ne bi. Po cijenu da ne saznamo ništa, a da ih sačuvamo u svoj njihovoj raskoši, potpisala bih da ih nikad ne otkrijemo. A ja bih sigurno pronašla način da ih izmaštam za sebe 😊

DV: A koliko bi Crna Gora bila siromašnija da Durmitor nije njena planina?

MP: Mnogo. Jer on je mjesto praiskona, u svakom smislu. Stari glečer, izvori, njegova geološka struktura, ogromno  blago Durmitor krije. I mi znamo tako malo o njemu. Pa zamislite Crnu Goru bez Sedla. Ja to ne mogu…

DV: Ti na svojoj FB stranici objavljuješ stihove. Kad smo se nedavno sreli u analognom svijetu, saznao sam da već imaš zbirku za objavljivanje. Hoće li u njoj biti Indijanaca i Durmitora?

MP: Pripremam je da, intenzivno radim na njoj. Imam u glavi neku koncepciju koja vuče na tu stranu, ali sačuvaću je kao iznenađenje. Mada, sigurna sam da to neće biti za vas koji me znate haha.

Pitanje za intervjuera!

MP: A kako moj dragi prijatelj Duško gleda na moju ljubav prema Indijancima i Durmitoru. Rekla bih da imam razumijevanje 😊

DV: Od kada sam progledao, oči kultivišen na Durmitoru i nikada se njega nagledao ne bih, tako da svakoga kod koga osjetim tu pristrasnost doživljavam kao rod rođeni. Sa Indijancima me je upoznao Karl Maj, a ljubav prema ugnjetavanima svih rasa mi je kasnije usadio jedan drugi Karl, tako da imaš moje puno razumijevanje i podršku

Napomena: Razgovarali smo posredstvom aplikacije Messenger.