Džidu Krišnamurti (1895 – 1986) je bio poznati filozof i pisac, indijskog porijekla

• Mjesta u kojima se uči moraju biti središta učenja načina života koji se ne temelji na zadovoljstvu, na egocentričnim aktivnostima, već na razumijevanju ispravnog djelovanja, na dubini i lepoti odnosa i svetosti vjerskog života. U njima se čovjek prosvjetljuje“;
• Ne treba dijete tjerati da pamti pregršt informacija i tjerati ga da obavezno prođe sve ispite. To je najgluplji način učenja. Sloboda je na početku, nije nešto što treba da se dobije na kraju. Nema slobode dok je prusutna prisila; iz prinude i pirisiljavanja ishod je samo i uvijek isto –sila i nezadovoljstvo;
•  Ako dominirate nad djetetom, tjerate ga da se na silu uklopi u obrazac, koliko god on bio idealan, hoće li ono na kraju biti slobodno? Ako želimo ostvariti istinsku revoluciju u obrazovanju, u samom početku mora postojati sloboda, što znači da i roditelj i učitelj moraju biti zaokupljeni slobodom, a ne kako djetetu pomoći da postane ovo ili ono;
• Svrha obrazovanja je dostizanje i osvajanje slobode, ljubavi, „procvat dobrote“ i potpuna transformacija društva;
• Moderno obrazovanje nas pretvara u isprazne i tupave entitete; to nam uopšte ne pomaže u traganju za svojim pozivom i djelatnošću;
• Otkriti šta zapravo, svim srcem volimo da radimo jedna je od najtežih stvari. To je dio obrazovanja. Nije važno šta je to – kuvati ili biti baštovan – to je nešto u šta ste stavili cio svoj um, svoje srce;
• Ozdravljenje [uma] se uvijek postupno događa, ako ste sa prirodom, ako ste sa onom narandžom na drvetu i travkom koja se probija kroz beton, ako ste na brežuljcima prekrivenim i skrivenim oblacima. To nije romantična mašta, već stvarni odnos sa svime što na zemlji živi i kreće se;
• Meditacija znači imati vrlo miran, staložen um, a ne umišljen um; treba imati stvarno mirno tijelo i miran um tako da vam um na kraju postane religiozan.