Piše: Omer ŠARKIĆ

U vrijeme kada sam bio dijete jako su bili popularni kaubojski( vestern) filmovi. Obožavao sam ih kao i većina mojih drugova. Divio sam se kaubojima u trapericama, sa šeširom na glavi, koji su imali koltove i puške, pravedno se branili od nasrtaja divljih i okrutnih Indijanaca, crvenokožaca, koji su u napadima strijelama i sjekirama na bjelce – pravedne kauboje – ispuštali neke divlje krike, a kada bi ih ubili skidali bi im skalp sa glave. Pravi divljaci su bili ti Indijanci! Zbog njihove okrutnosti i divljaštva, mrzio sam ih iz dna duše.

Mnogo godina kasnije sam doznao da su kauboji, u stvari, oni koji su bili pravi divljaci, da su masovno ubijali i protjerivali starosjedioce – Indijance, otimali im zemlju, smještali u rezervate – preteče logora. Da su kauboji – osvajači, imali svu silu – topove, puške i pištolje, dok su indijanci imali samo strijele i sjekire koje su im služile za lov, a ne osvajanja, te da su u toj neravnopravnoj, oslobodilačkoj borbi, pobijeni do istrebljenja. To saznanje, sjećam se, bilo je jedno od mojih prvih velikih životnih  razočaranje, trauma mogu slobodno reći.

U aktu državnog terorizma Izrael je juče ubio lidera palestinskog oslobodilačkog pokreta otpora Hamas, Ismaila Haniju. To je uradio u raketnom napadu koji je izveo u trećoj zemlji, Iranu, što je akt agresije i državnog terorizma po međunoradnom pravu. Oslobodilački pokret otpora, palestinski Hamas, od strane SAD i Zapada je proglašen za teroristički, isto kao što je nacistička Njemačka proglašavala oslobodilačke pokrete u Evropi terorističkim (jugoslovenski, poljski, franscuski pokret otpora…).  Akt državnog terorizma i napada na suverenu zemlju Iran, u mejnstrim medijima, od strane  „civilizovanog“ Zapada i najvećeg svjetskog državnog teroriste SAD propraćen je šutnjom, prećutnom ili čak javnom podrškom „pravu Izraela da se brani“ državnim terorizmom na teritoriji trećih zemalja! U mejnstrim medijama koji su dominantni na Zapadu i kod nas, a koji kreiraju javno mnjenje, okupator koji decenijama vrši genocid nad palestinskim narodom – protjeruje ih, nemilice ubija, zatvara, raseljava smještajući ih u rezervate – kao kauboji Inidijance, upotrebljavajući „topove, puške i pištolje“, dok se ovi brane „lukom, strijelom i sjekirom“, prvi imaju svu vrstu podrške od „civilizovanog“ Zapada i Amerike, dok drugi – koji se brane – proglašavaju se teroristima!

Neko će reći da je palestinski oslobodilački pokret otpora Hamas 7. oktobra napao Izrael i ubio 1200 civila, te zato Izrael ima pravo na samodobranu!?

Izrael je mnogo ranije od 7. oktobra, desetljećima masakrirao, etnički čistio i ubijao Palestince, protjerivao ih iz njihovih domova; zatvarao, smještao u geta, a u odgovoru Hamasa nije ubijeno 1200 civila već mnogo manje –  jer dio ubijenih su bili pripadnici oružanih snaga Izraela – vojnih i paravojnih, a dio je ubila izraelska vojska u njihovoj „odbrambrenoj doktrini“ koja ne dozvoljava zarobljavanja talaca, što su oni koji se ne informišu isključivo iz mejnstim medija već znali, a što tek sada, dozirano, izlazi u javnost.

40 000 ubijenih Palestinaca, među kojim su većina civili, najviše žene i djeca, je recipročan odgovor okupatora nad okupiranim!?

Podsjetiću da, kada je nacistička Njemačka pokušala da okupira Britaniju – samo pokušala, Čerčil je poslao svoje lovce i bombardere da siju smrt po civilima u njemačkim gradovima, kako bi i oni vidjeli kako to izgleda. Da li je takav odgovor Čerčila proglašen terorizmom, a Čerčil teroristom, ili je slavljen upravo zbog takvog odgovora?

Da se vratim na ubistvo palestisnkog političkog lidera oslobodilačkog pokreta Hamas Ismaila Hanije. Kao što sam već napisao, ali vrijedi ponoviti: Hanije je ubijen klasičnim aktom državnog terorizma u trećoj zemlji, što po međunarodnom rarvu – ako ono više uopšte postoji, a očigledno je da ne postoji – predstavlja napad na tu zemlju.

Hanije koji je od strane mejnstirm medija i kolektivnog Zapada na čelu sa SAD predstavljen i proglašen teroristom, a osolobodičački pokret Hamas za terorističkim, rođen je u izbjegličkom kampu u Gazi, poslije protjerivanja njegovih roditelja  iz rodnog  grada Asqalana. Zatvaran je nekoliko puta od strane izraelskih okupatora, a zatim je protjeran u Liban. Postao je politički lider Hamasa na izborima održanim u okupiranoj Gazi. Izbjegao je nekoliko pokušaja atentata od strane terorističke, okupatorske i genocidna države Izrael. U toku trajanja aktuelnog, najsurovijeg genocida nad palestinskim narodom, Haniju je izrealska okupatorska i genocidna vojska raketnim napadom ubila tri sina i četvoro unučadi. Postoji video snimak – koji nećete naći u mejnstrim medijima, trenutka kada mu saopštavaju da su mu ubili sinove i unučad. Veće mirnoće ali istovremeno i tuge, nijesam mogao ni zamilisti da neki čovjek može podnijeti. Stameno i tiho, bez grimasa i trzaja – kamoli plača, sa mirnoćom punom one neopisive tuge primio je vijest da mu je ubijen veći dio potomstva. Kasnije je izjavio „ svi naši ljudi i sve porodice stanovnika Gaze platile su visoku cijenu krvlju njihove djece, a ja sam samo jedan od njih“. Uprkos svemu tome nije odustao od mirovnih pregovora, bio je pragmatičan i umjeren politčar, gospodstven iznad svega, što je pokazivao kako držanjem tako  likom. Njega su „civilizovani Zapad“ i SAD proglasili teroristom, a premijera okupatorske i genocidne države, kojeg Međunarodni krivični sud u Hagu optužuje i potražuje zbog sumnje za ratne zločine,  američki Kongres pozdravlja ovacijama!

Kako volim paralele, napraviću još jednu.

Državni terorizam na teritoriji trećih država kao vid vođenja „demokratske politike drugim sredstvima“, nije originalni izum Izraela, već Carstva demokratije i ljudskih prava – SAD. Podsjetiću vas da su SAD u Iraku (takođe trećoj zemlji), u raketnom napadu, po naređenju tadašnjeg predsednika Trampa, ubili komandanta Iranske revolucionarne garde Sulejmanija, što je klasičan vid državnog terorizma. SAD su prije toga Sulejmanija proglasile teroristom – što je izgleda njihovo ekskluzivno pravo.

Zamislimo sada sledeću situaciju:

Američki državni sekretar i savjetnik za nacionalnu bezbjednost Kolin Pauel  je pred Savjetom bezbjednosti Ujedinjenih nacija mahao epruvetom sa bijelim prahom, tvrdeći pred cijelim svijetom da je taj „bijeli prah“ biološko oružje koje je pronađeno u Iraku. Ta laž je poslužila za američko-zapadnu invaziju i okupaciju Iraka u kojoj je ovaj sravnjen sa zemljom, pri čemu je ubijeno preko pola miliona Iračana, najviše civila. Ova laž Kolina Pauela, zbog posljedica koje je izazvala, mogla je poslužiti kao izgovor da se isti, sa pravom, uniletaralno proglasi od strane neke treće zemlja kao opasni međunarodni terorista. Zamislimo sada da je ta zemlja, u raketnom napadu u trećoj zemlji, ubila Kolina Paula jer ga je proglasila teroristom!

Na kraju, ako Iran odgovori Izraelu na napad – što po umrlom međunarodom pravu ima pravo – i izbije pravi rat imeđu Irana i Izraela, SAD će stati – to svi znamo, ne na strani međunarodnog prava, već na strani  Izraela. U tom slučaju postoji veća mogućnost za izbijanje Trećeg svjetskog rata nego zbog rata u Ukrajini, jer Rusija svakako neće dozvoliti da je svjetski teroristički policajac potpuno okruži, što bi se desilo ako bi Iran bio napadnut i okupiran. No, to nije tema ovog teksta, ali, eto, upozoravam i na taj aspekt priče.

P. S. Kada portal PCNEN objavi ovaj tekst i prenese ga na fejsbuk, velika je vjerovatnoća da će on biti uklonjen a portalu neko vrijeme zabranjen pristup na toj društvenoj mreži. Toliko o slobodi, slobodi štampe i mišljenja koja nam se stalno propagira.

PCNEN: Da bismo prevenirali ovu mogućnost, ovaj blog nećemo prenijeti na FB izdanje portala. Već smo nekoliko puta kažnjeni zbog neuklapanja u standarde FB.