Piše: Florian Bieber 

Posjeta njemačkog kancelara Olafa Šolca Beogradu, zajedno sa odlazećim potpredsjednikom Evropske komisije zaduženim za Zeleni dogovor, Marošem Šefčovičem, bila je čudna stvar. Bilo je malo unaprijed obavještenja o samoj posjeti ili o dokumentu koji će biti potpisan. S obzirom na to da je Šefčovič dio odlazeće Komisije, stvar je još neobičnija. Tokom posjete, EU je sa Vladom Srbije potpisala Memorandum o razumijevanju o strateškom partnerstvu o sirovinama.

Glavni cilj je pokretanje projekta Rio Tinto, multinacionalne rudarske kompanije za vađenje litijuma u dolini Jadra u zapadnoj Srbiji. Projekat je zaustavila Vlada Srbije krajem 2021. godine nakon masovnih protesta građana. Vlada se prvo suprostavila protestima i poslala nasilnike da tuku demonstrante.

Međutim, projekat je zaustavljen jer se smatrao osjetljivim pitanjem uoči vanrednih izbora 2022. godine. Premijerka Ana Brnabić je u januaru 2022. izjavila da je „Ovom odlukom, što se tiče projekta Jadar i Rio Tinta, sve gotovo. Gotovo je.”

Međutim, nije bilo gotovo. Vučić je sebe nazvao “najglupljim predsednikom na svetu” što je prekinuo dogovor, sugerišući da odluka teško da je konačna. Početkom 2024. godine, završeni su još jedni izbori i Vučić je izjavio da vanrednih izbora neće biti u predstojećim perioda – što je bila navika sadašnjeg režima – vlada je signalizirala da će ponovo pokrenuti projekat. Vučić je u aprilu za Fajnenšel tajms rekao da se projekat vratio na pravi put.

Kada je Ustavni sud 11. jula odlučio da je prvobitno poništenje bilo neustavno, Vlada je odmah ponovo pokrenula projekat. Naravno, sadržaj i vrijeme donošenja odluke Suda je prava ilustracija „nezavisnosti“ srpskih institucija. Tu na scenu stupaju EU i Njemačka. Još 2021, Njemačka i EU su signalizirale podršku rudarskom projektu. Potpisivanje Memoranduma o razumijevanju i posjeta Šolca i Šefčoviča najdirektniji su i najjavniji prikazi podrške rudarskom projektu do sada. Činjenica da se samit održao nešto duže od nedelju dana nakon što je Sud otvorio put za ponovno pokretanje projekta trebalo bi da izazove uzbunu.

Srbija je od 2022. godine održala dva kruga parlamentarnih izbora, oba poremećena ozbiljnim nepravilnostima, kao i lokalne izbore na kojima je došlo do masovnih prevara birača. Od 2015. godine nije bilo godine bez masovnih protesta protiv Vučićevog režima, uključujući najveće mitinge u Srbiji od pada Miloševića, u ljeto 2023. godine, izazvane dvjema masovnim pucnjavama u Beogradu i okolini.

Tvrdnja kancelara Šolca da je projekat „dobar jer će se razvijati na ekološki kompatibilan način i dobar jer stvara ekonomsku aktivnost i prosperitet“ je sumnjiva. Iako Memorandum o razumijevanju obavezuje Srbiju na najbolju praksu u oblasti ekoloških, društvenih i standarda upravljanja, postoje ozbiljne sumnje.

Prvo, Srbija nema nezavisne institucije koje bi mogle da prate primjenu ovakvih standarda. Srpska napredna stranka (SNS) je od stupanja na vlast sistematski preuzela sve državne institucije i nijedna od njih nije u stanju da djeluje nezavisno od vladajuće stranke i predsjednika. Dakle, ne postoji domaća institucionalna zaštita. Osim toga, nema razloga vjerovati da će se to promijeniti, s obzirom na centralni značaj zauzimanja države u sistemu vladavine vladajuće stranke.

Drugo, u Srbiji nema prostora za javnu debatu i kritičke glasove. Iako postoji nekoliko nezavisnih medija, njima nedostaje nacionalni domet i demonizirani su od strane medija koje kontroliše vlada ili privatnih biznisa bliskih vladajućoj stranci. Svaka kritika vladajuće stranke, predsednika Vučića ili njihove ključne politike nailazi na napade ad hominem, klevetničke kampanje i govor mržnje. Hiljade botova na društvenim mrežama pod kontrolom vladajuće stranke pojačavaju ove poruke. Stoga je nemoguće kritičko preispitivanje implementacije projekta u javnoj sferi.

Treće, malo je vjerovatno da će EU biti nezavisni monitor standarda. Jasno je da je projekat motivisan interesom za razvoj litijumskih kapaciteta nezavisno od Kine i kao rezultat toga mora se ozbiljno preispitivati ​​da li će EU insistirati na ekološkim i društvenim standardima u Srbiji. Ako hoće, postoje sumnje u njene kapacitete.

Četvrto, ekološki i društveni rezultati drugih projekata u Srbiji su sumorni. Nekoliko investicija kineskih kompanija u rudarstvo dovelo je do visokog nivoa zagađenja i uslova nalik robovima za uvoz radne snage, što je u suprotnosti sa zakonima Srbije. Istovremeno, srpske vlasti su zaštitile projekte i njihove investitore. S obzirom na obim investicije, malo je razloga da u ovom slučaju bude drugačije.

Konačno, na dogovor se često gleda kroz obmanjujuća geopolitička sočiva. Povezivanjem Srbije sa EU može izgledati da je Srbija odvučena od drugih investitora i globalnih aktera, poput Kine. Međutim, Vučić je usavršio svoju geopolitičku igru. Dok je domaća retorika njegovih medija i pomoćnika nacionalistička i antizapadna, on nastoji da maksimizira ‘umjetnost dogovora’ sa što je moguće više globalnih aktera, kako bi osigurao vlastiti manavarski prostor. Stoga je režim nastojao da ima što manje vanjskih uslovljavanja i ograničenja.

Zato je malo razloga za vjerovati da će potvrda od strane Njemačke i EU pomoći u zaštiti ekoloških ili društvenih standarda i izbjegavanje daljeg osnaživanja vladajuće stranke. Zapravo, Šolcova posjeta i sporazum zanemaruju proteste, izbornu prevaru i zarobljavanje države. Ta posjeta efektivno sahranjuje integracije u EU na Zapadnom Balkanu, jer pokazuje da će ekonomski interesi EU nadmašiti vladavinu prava i demokratiju. Vjerovati da druge vlade Zapadnog Balkana to ne primjećuju bilo bi naivno. Na kraju, oni koji su izašli na ulice u Srbiji i širom regiona u znak protesta protiv uništavanja prirode od strane nemilosrdnih investitora i država saučesnika, ostaće još napuštenije. I pogodi šta? Malo je vjerovatno da će se obratiti EU za pomoć ili podršku.

Preveo je uradio PCNEN
Verzja teksta na engleskom jeziku

NAPOMENA: Ovaj tekst je objavljen u partnerstvu sa European fund for the Balkans – predstavništvo Network of European Foundations

Stavovi iznešeni u ovom tekstu ne predstavljaju stavove redakcije portala PCNEN, što ne znači, nužno, da ne postoji podudarnost ili bliskost. Uredništvo PCNEN-a zadržava pravo da edituje komentare na tekst koji se postuju na portalu ili na PCNEN stranicama na društvenim mrežama Facebook i Twitter