Sposobnost orijentacije u prostoru različita je među polovima, a sada je utvrđeno da se ovaj jaz može primijetiti još od djetinjstva, otkrila je nova studija.

Uz pomoć kompjuterskog ekperimenta, tim američkih psihologa je zabilježio kako su se snalazili dječaci i djevojčice od 3 do 10 godina u opisivanju i praćenju ponuđene rute.

Rezultati su pokazali da su dječaci generalno bili bolji u davanju tačnih riječi za pravac (govorili bi, na primjer, “skreni lijevo”), kao i da su bili manje skloni da daju nejasna uputstva (“onuda”).

Kasnije u eksperimentima, istraživači su tražili od djece da se prisjete uputstava, bez ikakve pomoći. U ovom slučaju naučnici su otkrili da su dječaci i djevojčice dali slične rezultate, što sugeriše da su i jedni i drugi podjednako vješti u pamćenju ruta. Zanimljivo je da i su obje grupe davala bolja uputstva data u formi mape, nego u formi orijentacije kroz lavirint.

“Da bi se poboljšalo davanje uputstava djeci, možda bi bilo korisnije naučiti decu da koriste mape nego da budu direktno izloženi ruti”, sugerišu istraživači.

Postoji nekoliko teorija zašto postoje ove razlike u orijentaciji. Kreću se od bioloških (povišen testosteron), do sposobnosti zasnovanih na iskustvu (na primjer, dječaci imaju više iskustva u samostalnim putovanjima) i roditeljskih praksi (dječacima je uglavnom dozvoljeno da idu dalje od kuće nego djevojčicama).

Iako se studija posebno fokusirala na maloljetnike, nalazi mogu pružiti uvid u polno zasnovane navigacione razlike koje se nastavljaju do odraslog doba, prenosi Dejli mejl.