Piše: Omer ŠARKIĆ

Asanž je najzad slobodan, ali smo svi mi, koji ne vjerujemo mejnstrim medijima i propagandi, poslije njegovog inkvizitorskog progona, te podrške genocidu nad Palestincima od strane „civilizovanog i demokratskog“ Zapada na čelu sa SAD, najzad shvatili – i uvjerili se, da je „civilizovani Zapad“ predvođen SAD najgora vrsta bezakonja i totalitarizma.

Koliko do juče, bio sam i sam jedna od žrtava zapadne propagande o ljudskim pravima, međunarodnom pravu, slobodama, pravu na istinito i objektivno informisanje, slobodi govora, medijskim slobodama, nezavisnom sudstvu… Bunilo me mnogo toga, vidio sam da se propagirane vrijednosti kose sa stvarnošću, ali nijesam želio da preispitujem sebe, suočim se sa stvarnošću. Valjda sam bježeo od istine – tako je lakše.

Inkvizitorski progon Asanža, koji je otkrio dio mračnih tajni i teških ratnih zločina „carstva demokratije“ po svim pravilima novinarske profesije (tačnost, dokumentovanost, povjerljivost izvora…), te blago reagovanje ili nereagovanje kolega mu novinara ili „novinara“, „čuvenih“ aktivista za ljudska prava, većine poznatih „kolumnista“, zataškavanje njegovog inkvizitorskog progona od strane mejnstrim medija, te upornost osovine zla na čelu sa SAD da osudi nevinog čovjeka na doživotni zatvor, natjerala su me da preispitam sebe i svoju do skoro iskrenu vjeru u „zapadnu demokratiju i civilizacijske vrijednosti“. Dok je trajalo to lično preispitivanje, desilo se finale decenijskog genocida nad Palestincima – koji nam se poslednjih osam mjeseci dešava pred očima, a koji je osovina zla predvođene SAD vojno, propagandno, materijalno i politički podržala u punom kapacitetu, više i otvorenije nego je to uradila fašistička Italija za vrijeme Drugog svjetskog rata dok je nacistička Njemačka sprovodila genocid nad Jevrejima.

I dok nam se genocid prenosio uživo preko alternativnih medija, shvatio sam – i vidio, da svi mejnstrim mediji prećutkuju činjenice o masakrima nad Palestincima, zanemaruju ili kriju informacije vetima koje bi u SB UN na prestanak genocida i sklapanje mira redovno stavljalo „carstvo demokratije“, to jest  najveće zlo savremenog čovječanstva – SAD. Zlo koje se toliko uzoholilo da bez zazora, svako malo, javno prijeti Ujedinjenim nacijama i Međunarodnom sudu pravde.  Shvatio sam i da su kolumnisti – oni kojima sam se divio, uglavnom obični plaćenici koji ne smiju zucnuti o pokolju Plaestinaca, žena i djece najviše, jer „ako ne slušaš, kurvin sine, nećeš ni jesti“. Čelnici NVO sektora tek, kao i velika većina ostalih „javnih i uglednih ličnost“. Bio sam prosto zgranut, zgađen, kada sam najzad shvatio da je propagirana zapadna demokratija u stvari najgori totalitarizam, a da su većina „slobodnih ljudi“ i prvaka NVO – od kojih su mi neki bili idoli, u stvari najneslobodniji ljudi, obični plaćenici, slično kao vojnici u Legiji stranaca, samo na drugi, intelektualan način. Prvi ratuju i sprovode interese onih koji ih plaćaju puškom, drugi perom.

Progon Asanža pod lažnim i monstruoznim optužbama, najprije za silovanje a onda za špijunažu, te krajnje nehuman odnos i  psihofizičko mučenje u najgorim i najčuvanijim zatvorima, definitivno su ubili svaki mit o zapadnoj demokratiji, slobodi, slobodi štampe, pravu, nezavisnom sudstvu. Stotine milijardi dolara uložene u medije, prvake NVO sektora, kolumniste, „istaknute javne ličnosti“ širom svijeta – koji se nijesu smjeli oglasiti da stanu u odbranu Asanža, odnosno osude genocida nad Palestincima, pokazali su da je zapadna demoratija, principi, sloboda i pravo, samo usavršena gebelsovska propaganda, zbog koje svi mi koji smo to najzad shvatli preispitujemo sve dosadašnje stavove i poglede, pa i onaj o ratu između Ukrajine i Rusije, to jest kolektivnog Zapada na čelu sa SAD i Rusije, u kome je Ukrajina samo žrtva i kolateralna šteta.

Tortura koju je prošao Asanž zbog otkrivanja strogo čuvanih tajni – američkih ratnih zločina prije svega – u zemljama koje je napala i okupirala, a koje su otkrivene po svim pravilima novinarske profesije i prava javnosti da zna, te iznuđene nagodbe da Asanž  prizna krivicu za špijunažu kako ostatak života ne bi proveo u zatvoru, slično je priznanju „vještica“ inkviziciji poslije teških  mučenja, kako  bi dobile blažu kaznu ili lakšu smrt.

Propagirana zapadna demokratija  i zapadne vrijednosti su kroz slučaj Asanž i kroz podršku genocidu nad Palestincima, pokazale, da nijesu ništa drugo nego finansirana šarena laža, inkvizicije i inkvizitora savremenog doba u čije „istine“ se ne smije sumnjati, kamo li dovoditi ih u pitanje.