Piše: Mohamad Hasan Sweidan

Uveče 9. juna, ministri izraelskog ratnog kabineta Benny Gantz i Gadi Eisenkot  su objavili  ostavku iz vanredne vlade. Ovo nije korak koji bi poduzela dva vojna ministra u vladi koja ide ka pobjedi. Naprotiv. Premijer Benjamin Netanyahu, kažu, “spriječava nas da napredujemo ka istinskoj pobjedi”.

Podnošenjem ostavke, Gantz i Eisenkot imaju za cilj dva glavna cilja. Prvo, oni žele da ublaže pritisak na Netanyahua da prihvati sporazum o zaustavljanju rata, što je strategija vjerovatno koordinirana s Washingtonom.

Drugo, budući da su među najinformiranijim izraelskim zvaničnicima o stanju rata, odlučili su se preskočiti, očekujući da će Netanyahuovo kontinuirano insistiranje na produženju rata samo dovesti do daljnje katastrofe. U vojnom smislu, to znači da su procijenili da su operacije Izraela u Gazi “doživjele vrhunac”.

Izrael je dostigao svoj vrhunac

Godine 1992. Koledž za napredne vojne studije Koledža komande i generalštaba američke vojske objavio je rad pod naslovom “Peak point and Tactical Doctrine of the US Army”. On tvrdi da je umjetnost napada na svim nivoima postizanje kritičnih ciljeva prije nego što se postigne vrhunac. Nasuprot tome, umjetnost odbrane je ubrzati vrhunac napada i pripremiti se za prelazak na napad kada on stigne. Dakle, koja je tačka vrhunca?

Ratni teoretičar Carl von Clausewitz je definirao kulminaciju  kao liniju nakon koje vojni napredak postaje politički destruktivan, nakon što je postigao sve što je mogao. Izvan ove tačke, svaka dalja ofanzivna akcija ugrožava prethodne dobitke. Clausewitz u ‘O ratu’ objašnjava  da prekoračenje vršne tačke ne samo da ne doprinosi uspjehu, već je štetno i izaziva nesrazmjerne reakcije.

Nedavne izjave američkog državnog sekretara Antonija Blinkena odražavaju dolazak Izraela na ovu vrhunsku tačku u Gazi. U intervjuu sredinom maja, Blinken  je rekao  o izraelskoj vojsci: “Čak i ako uđe i preduzme teške akcije u Rafi, i dalje će ostati hiljade naoružanih Hamasa”, napominjući da smo “vidjeli – u područjima koje je Izrael očistio na sjeveru, čak i u Khan Younisu – Hamas se vraća.”

Blinkenova procjena je da izraelski vojni napori u Gazi neće postići više ciljeva, što ukazuje na to da je dostigao svoj vrhunac i da mora zaustaviti rat kako bi izbjegao narušavanje svojih taktičkih dostignuća.

S obzirom na to da je Izrael dostigao vrhunac, ima dvije opcije: ili okončati rat s najmanjom mogućom štetom, što Washington zagovara kroz mapu puta koja Izraelu nudi normalizaciju sa Saudijskom Arabijom i mekši pristup eliminisanju otpora u Gazi, ili nastaviti svoju vojne napore, što će verovatno produbiti njen strateški poraz .

Kuda ide Izrael

Kako Netanyahu nastavlja rat, pokazatelji da Izrael ide prema strateškom porazu rastu. Ostavka Gantza i Eisenkota odražava rastuću unutrašnju podjelu podstaknutu neuspjehom u postizanju vojnih ciljeva.

Na  sjevernom frontu  okupirane Palestine, na granici Izraela sa Libanom, situacija se brzo pogoršava. U martu je izraelski ministar odbrane Yoav Galant upozorio  da primirje u Gazi neće uticati na cilj Izraela da drži Hezbolah podalje od svoje sjeverne granice. Do februara je Galant  najavio  da će Izrael, čak i uz prekid vatre u Gazi, nastaviti gađati Hezbolah. Ali operacije libanskog otpora samo su se povećale nakon Galantovih primjedbi, demonstrirajući sve veću smjelost Hezbolaha.

Prema  izvještaju  Alma centra za izraelska istraživanja, u maju 2024. zabilježeni su najintenzivniji napadi Hezbolaha na Izrael od oktobra 2023. godine, sa 325 napada, u prosjeku 10 dnevno. Takođe je došlo do značajnog povećanja upotrijebljenih protivtenkovskih projektila i dronova tog mjeseca.

Upotreba protutenkovskog oružja porasla je na 95 slučajeva, u odnosu na 50 u aprilu, dok su incidenti s dronovima porasli na 85 slučajeva sa 42 slučaja mjesec ranije. U protekla četiri mjeseca broj napada dronovima na Izrael porastao je više od 12 puta. Broj raketnih napada takođe je pokazao blagi trend rasta, pri čemu je Hezbolah izveo 139 pucnjava u poređenju sa 128 prije mjesec dana.

Ako ništa drugo, izgleda da će ti brojevi rasti. Dana 12. juna, hebrejski mediji izvijestili su o masivnom napadu od 200 projektila iz Libana, koji je uključivao salvu od 100 raketa u jednoj velikoj demonstraciji sile na izraelske ciljeve na Golanskoj visoravni i okupiranom Safadu. Ovo se po svemu sudeći smatralo najvećim Hezbolahovim raketnim napadom do sada. Sljedećeg dana, 13. juna, Hezbolah je ponovo pokrenuo masivan kombinovani napad od najmanje 150 jurišnih dronova, ATGM-ova i raketa na izraelske vojne ciljeve na okupiranom Golanu i Galileji – za manje od 30 minuta, prema hebrejskim novinama Maariv. Izvor u Hezbollahu rekao je za Al Jazeeru da je libanonski otpor napao najmanje 15 vojnika odjednom.

Dana 10. juna, libanski otpor je takođe pokrenuo svoju najveću operaciju dronovima od početka rata, nakon čega je samo nekoliko dana uslijedila druga rekordna akcija dronova.

Iako se čini da je eskalacija Hezbolaha ove sedmice direktno povezana s izraelskim ubistvom svog vrhovnog komandanta ‘Abu Taliba’, grupa je pokazala da neće bježati od eskalacije koliko je potrebno i da ima vlastitu retoriku kojoj će odgovarati. Na sahrani, Hashem Safieddine, šef Izvršnog vijeća Hezbolaha, osudio je ubice:

Ako izraelski neprijatelj vrišti i stenje od onoga što pati u sjevernoj Palestini, neka se pripremi da plače i kuka. Neprijatelj je još uvijek u svojoj budalaštini i nije naučio iz svih prošlih iskustava kada vjeruje da ubijanje vođa slabi otpor, ali iskustvo je pokazalo da što je više vođa ubijeno, otpor postaje čvršći i čvršći.
Ove vrste djelotvornih operacija otpora promijenile su stav Izraelaca, koji su, uprkos njihovoj ratobornoj javnoj retorici, postali uvjereni da je hitno potreban prekid vatre na njihovoj sjevernoj granici. Ali to bi također zahtijevalo potpuni prekid rata Tel Aviva protiv Gaze, nešto što njihova desničarska vladina koalicija još uvijek nerado prihvaća.

Izraelci su činili mnogo prethodnih pokušaja da odvoje događaje u južnom Libanu od rata u Gazi, ali mnogi sada priznaju da su palestinsko-libanonski frontovi otpora ujedinjeni i konačno su počeli da priznaju uticaj Hezbolahovih udara na operacije Izraela u Gazi.

Strateške implikacije

Bivši šef Mossada, Haim Tomer,  otvoreno je priznao  da je Hezbolahovo pokretanje fronta u Libanu spriječilo Izrael da ostvari fundamentalnu prednost u borbama u Pojasu Gaze.

Izraelski zvaničnici, koje citira  Izraelska radiodifuzna korporacija , takođe su signalizirali da Tel Aviv ne može osigurati naselje na sjeveru bez prethodnog postizanja sporazuma u Gazi. Čak i saveznici Tel Aviva idu u red: Washington je počeo uključivati ​​prekid vojnih aktivnosti u sjevernoj okupiranoj Palestini kao dio svoje šire strategije da ubijedi Izrael da zaustavi rat u Gazi.

Postojanost otpora u Gazi, zajedno sa efikasnim udarnim operacijama sa njenih savezničkih frontova podrške, bili su dio napora Osovine otpora da ubrza dolazak Izraela na vojni vrhunac – nakon čega je uslijedio pad. Mogućnosti Tel Aviva za eskalaciju u Gazi ili Libanu su sve manje, što objašnjava nemilosrdnu težnju Bidenove administracije da prisili Netanyahuovu vladu na prekid vatre.

Nakon što je dostigao vojni vrhunac, Izrael ima dva izbora: da nastavi ratovanje na Gazi i tako proširi svoj strateški poraz, ili da zaustavi rat i ograniči nivo poraza. Nakon osam mjeseci bezuvjetne vojne podrške Izraelu, Bajdenova administracija je konačno priznala ono što njen saveznik nije – udvostručenje će samo ubrzati pad i poraz Izraela.

thecradle.co