„Oni koji revoluciju izvedu tek do pola, samo kopaju sebi grob“, Louis Antoine Léon de Saint-Just

Piše: Ladislav BABIĆ

Svaka vlast, ali i svaki sistem koji uključuje smjenu niza vlasti koje rade prema podjednakoj paradigmi, kad-tad stigne svome kraju, te bivaju smijenjene (vlasti) mirno ili državnim udarom, ili zbačene (sustavi) revolucijama, uglavnom krvavima, iako sam pojam naprosto znači korjenitu promjenu sistema, ničim ne uvjetujući da ona mora biti krvava. Za svaki od ovih “poduhvata” (promjene vlasti ili sistema) bitno je procijeniti kontekst u kojem se ona poduzima, odnosno – raspoloženje naroda, uzevši u obzir i raspodjelu političkih silnica, bez čega je sve skupa osuđeno na neuspjeh. Premnogi, čak i u normalnim okolnostima pribrani i inteligentni intelektualci, bi naprosto nešto željeli napraviti preko noći, ne vodeći računa o rečenomu. Oktobarska revolucija nikada ne bi uspjela, da nije bilo 1.svjetskog rata i beznađa u koje je zapao ruski puk, te boljševika koji su to jasno uvidjeli i imali razrađeni plan preuzimanja vlasti. Jugoslavenska socijalistička revolucija ostala bi samo u snovima manjine komunista, da nisu shvatili kako im 2.svjetsko klanje pruža šansu da promijene prilike u kojima je bitisala (multi)nacionalistički orjentirana južnoslavenska država, a kontrarevolucija iz devedesetih godina prošloga vijeka ne bi uspjela razbucati državnu zajednicu južnoslavenskih naroda, da se prilike nisu složile raspadom Sovjetskog saveza, što je tzv. “slobodni svijet” dobro iskoristio da nam nametne svoj oblik neslobode. Neki su shvatili i iskoristili priliku, da bi je potom lakomisleno – ništa ne shvaćajući – prepustili kontrarevoluciji. Tko razmišlja, to mu je dovoljno – “sapienti sat”! Zašto su propale demonstracije opozicije zvane “Srbija protiv nasilja” – usput rečeno, organizirane tek nakon što su neki manijaci pobili dvadesetak srpske djece, ali ne i poslije zločina (izazvanog, najvećim ali ne i jedinim krivcem) srbijanskog režima rezultirajućim tisućama žrtava drugih naroda, drugo je pitanje – najbolje će svjedočiti moja “rasprava” sa srbijanskom intelektualkom, vrlo inteligentnom, ali previše zagnanom ženom u želji za promjenama, što ju je sprečavalo da razvidno vidi stvari koje jesu kakve jesu. Jasno, radi zaštite ljudskog dostojanstva spomenute koju vrlo cijenim, neću navoditi njeno ime. No, prije nego objavim dio naše konverzacije, važno je spomenuti ono što će većina analitičara istaknuti kao neuspjeh raznorodne opozije, a što ih je u osnovi jedino i ujedinilo u zajedničku, idejno vrlo nestabilnu koaliciju, a to je – rušenje srbijanskog nedemokratskog režima – bez obzira na prevladavajuće političke silnice u Srbiji i svijetu. Da, izbori su bili pokradeni nedemokratskim manipulacijama vladajućih, ali prvenstveno u Beogradu, no – srbijanski glavni grad nije cijela Srbija, što je (doduše) demonstrantima i bilo jasno; ipak, unatoč svim marifetlucima vladajućih jedno je sasvim jasno, što i rezultati izbora u cjelini države pokazuju: Srbija nije spremna za promjenje, a uspijem li ih izazvati u svom “kućnom savjetu” jasno je da će ih poništiti oni koji vladaju svim “kućnim savjetima” u državi. Pa evo samo dijela naše “rasprave” koju sam uspio skinuti sa njenih fejsbuških postova i tzv. “video priča”. Šest dana prije katoličkog Božića komentiram prilog koji je žena stavila na Facebook, a dalje kako već slijedi:

LB: Mislim kako je prilično jasno da nećete uspjeti (bilo što promijeniti). Angažirat će policiju protiv vas, posebno ako ubace ljude koji će mirne proteste pretvoriti u nasilne. Čuvajte se!

ONA: Sve se to zna, demonstranti su na to pripremljeni. S kojim pravom (namerom) dajete negativne prognoze za budućnost, koja je sama po sebi Nepoznanica?

LB: Nema namjere, samo poznavanje povijesti i lično iskustvo. Kažu da je povijest učiteljica života, a u naravi čovjeka je da iz iskustva pokuša procijeniti izglede za budućnost. Svoje, i društva u cjelini. Budućnost ne oblikuje sama sebe, već je oblikuju ljudi, pa poznavanjem njihovih karaktera i socijalnopolitičke situacije možete pokušati (a “proroci” su to uspješno radili – ne mislim se deklarirati prorokom, pa to shvatite samo kao primjedbu) predviđati događaje. Ukoliko budućnost shvatite kao posvemašnju Nepoznanicu, to znači da ste se prepustili vladavini slijepih sila. Uostalom, vidjet ćemo. Pozdrav!

ONA: Svako iskustvo je ograničeno, i onaj koji “ima iskustva” zna da je ono nemerodavno. To bi bio pakao da se zauvek sve na isti način ponavlja, i da nema ko da prelomi taj kobno začaran krug ponavljanja ka šokantnoj i svepotresnoj novini. Povest se ipak ka nečemu kreće, fluks polja, subkvantni skok, crveni ili plavi pomak, šiljak vasione. Došlo je očigledno do prelomne kritičke tačke: ili obrt, ili sunovrat. Hvala ako nam priželjkujete sunovrat.

LB: Mislim da ste s previše entuzijazma involvirani u događanja, te Vam fali objektivni pogled na stvarnost. Ne vidim temeljem čega mislite da vašem pokretu želim sunovrat, ako nastojim racionalno gledati na stvari. Konačno, vidjet ćemo – što god se desi, uspjeh (koji vam želim) ili sunovrat, samo nemojte mene kriviti. Možda se povijest ka “nečemu” i kreće, samo ne onako kako mnogi zamišljaju – da se stvari dese baš kako oni žele, u onaj čas kad žele. Povijest je mnogo slojevitija, a iskustvo ne znači nikakvo ponavljanje stvari, već se na iskustvu i povijesti uči, da se ne ponove pogreške. A s obzirom da ih ljudi iznova rade, ne procjenjujući dobro kontekst u kome nastoje nešto uraditi, očito je da ne uče. Ni iz povijesti, ni iz iskustva ranijih generacija.

ONA: Sugerišete nam, dakle, jedan racionalni kolektivni suicid. Hvala.

LB: Stavljate mi svoje riječi u usta. Ništa ne mogu ako je to Vaš zaključak. „Oni koji revoluciju izvedu tek do pola, samo kopaju sebi grob“, Antoan de Sent-Žist. To je jedna od pouka povijesti. Slijedeći link shvatiti samo kao priču. Izuzev onih koji uče i iz SF-a. Ugodan Božić – ovaj, katolički, od jednog bezbožnika!

Moj zadnji prilog diskusiji zbio se par sati prije no sam doznao kako je policija razbila studentske demonstracije (očito da su studenti samo u svojoj uobrazilji bili nečega svijesni, što je stvarnost vrlo brzo demantirala) nakon razvaljivanja vrata Skupštine grada Beograda, poslije čega sam upozorio svoju sugovornicu da će vlasti to protumačiti kao nasilni čin i poslati na njih policiju, indirektno je podsjećajući kako se nadam da se nakon toga studenti neće razbježati kao “rakova djeca”. Što se i desilo, ilustrirajući time “odlučnost” svih štrajkača i demonstranata regije koji vitlaju državnim barjacima (sami znaju zarad čega, sem umišljene zaštite od represije vladajućih) da “neće odustati dok im se ne ispune zahtjevi!”.

Eto, tek toliko. Nisam pristalica kapitalističkih režima, a još manje ovog neljudskog sustava u cjelini, pa ipak nastojim stvari sagledavati u cjelovitom kontekstu stanja i zbivanja u svijetu. Nitko ne mora vjerovati meni, niti Marxu ili inim analitičarima potrebe i načina revolucionarnih promjena, ali makar pročitajte SF priču, kako se to zbilo na planeti nedohvatnoj uobrazilji večine. Ako ništa drugo, moguće ćete uživati u imaginaciji jednog idealističkog utopiste. Ipak, pokušajte ne zaboraviti Lamartineovu poruku:

“Utopije su tek prerano sazrele istine!”

Ladislav Babić: Zašto padaju ili uspijevaju (kontra)revolucije?