Pterocarpus angolensis, obično poznat kao divlja tikovina ili krvavo drvo ili jednostavno drvo koje “krvari”, je vrsta drveća koja potiče iz južne Afrike, poznata prvenstveno po tamnocrvenom soku koji luči i koji izgleda kao krv kada se drvo posiječe.

Poznata u tropskoj Africi, gdje se koristi za izradu visokokvalitetnog namještaja i muzičkih instrumenata, divlja tikovina je otporna na termite i ima lijep, začinski miris. Takođe je otporan na vatru pa se drveće ponekad sadi oko objekata koje treba zaštititi od plamena.

Pterocarpus angolensis ili kako ga zovu još afrička tikovina, divlja tikovina vodi poreklo iz južne Afrike, može se naći i u Angoli, Mozambiku, Namibiji, Južnoj Africi, Esvatiniju, Tanzaniji, Demokratskoj Republici Kongo, Zimbabveu i Zambiji. Pterocarpus angolensis raste u južnoj i istočnoj Africi na širokom spektru lokaliteta gdje postoji sušna sezona u suprotnosti sa vlažnom i može da anraste u visinu od 16-19 metara.

Ali izvan južne Afrike, krvavo drvo- pterocarpus angolensis, je najpoznatije po svom jedinstvenom tamnocrvenom soku -“krvi”. Njegova sličnost sa krvlju navela je neke ljude da spekulišu o magičnim ljekovitim moćima drveta u bolestima krvi, od kojih nijedna nije dokazana u konvencionalnoj medicini.

Gledajući fotografije posiječenih stabala Pterocarpus angolensis, lako je videjti odakle dolazi ime krvoproliće. Crveni sok koji curi čini da isiječena debla zapravo krvare, ali to nije krv, samo sok bogat taninom. Većina biljaka ima djelove – posebno listove koji sadrže između 12 i 20 procenata tanina. Poređenja radi, sok od krvavog drveta sadrži 77 procenata tanina.

Upravo tanini daju soku divlje tikovine boju nalik na krv, ali oni imaju drugu svrhu. Njihov opor ukus čini životinje dovoljno glupim da pokušaju da ga konzumiraju ponovo razmisle, a ako ukus nije dovoljan da ih ubijedi, sposobnost tanina da se vežu za hranljive materije poput proteina sprečava životinje da pravilno vare hranu.

Dakle, tehnički, sok krvavog drveta je prirodni odbrambeni mehanizam drveta.

Drvo Pterocarpus angolensis ima mnogo upotreba, ali ni njegov čudan sok nije beskorisan. Osim kontroverzne upotrebe u alternativnoj medicini, kao lijek za razne bolesti krvi, može se koristiti i kao boja, a neki ljudi ga miješaju sa životinjskom mašću i stvaraju neku vrstu kozmetičke masti.