Studija iz 2010. u časopisu Sleep Medicine sugeriše da oko dvije trećine ljudi ima barem jednu epizodu pričanja u snu u odrasloj dobi.

Razgovor u snu ne smatra se poremećajem spavanja već normalnom varijacijom ljudskog ponašanja u snu. Međunarodna klasifikacija poremećaja spavanja navodi razgovor u snu pod “izolovanim simptomima, naizgled normalnim varijantama i neriješenim problemima”, zajedno sa ponašanjima poput hrkanja i početka spavanja — iznenadnog trzaja koji neki ljudi imaju kad zaspu, takođe poznatog kao hipnagogički trzaji.

Iako pričanje u snu nije poremećaj, može imati neželjene uticaje na san osobe i na san nekoga ko s njima dijeli sobu ili krevet.

Prema radu iz 1980. u časopisu Brain & Development, djeca obično govore u snu, pri čemu polovina djece govori u snu jednom ili više puta godišnje, a oko četvrtine spavaju govoreći barem jednom nedjeljno. Većina djece napusti te epizode noćnog brbljanja, iako se pričanje u snu može ponoviti kasnije u životu, izazvano stresom ili nedostatkom sna, rekla je za Live Science dr Jennifer Martin, profesorica medicine i predsjednica Američke akademije medicine spavanja.

Otprilike polovina razgovora u snu je nerazumljiva, sugerišu audio snimci iz studije objavljene 2017. u časopisu Sleep. Od 3349 razumljivih snimaka riječ koju je većina onih koji pričaju u snu rekla bila “ne”, otkrila je ista studija.

“Čini se da nije slučaj da ljudi govore svoje duboke mračne tajne”, rekla je dr Martin.

Neki ljudi pričaju u svojim snovima izgovarajući fraze koje su u skladu s onim čega se kasnije sjećaju da su sanjali, pokazalo je istraživanje iz 2009. u časopisu Sleep. Ali većina razgovora u snu nije povezana sa sanjanjem, jer se događa dok su ljudi u fazi sna s manje snova, rekla je dr Martin.

“Razgovor u snu obično se javlja u fazi sna koju nazivamo ne-brzim pokretima očiju ili ne-REM spavanjem”, rekla je ona. “Tokom ove faze naš je mozak relativno tih, u poređenju s onim što vidimo tokom sna s brzim pokretima očiju, kada sanjamo.”

Tokom REM faze spavanja, tijelo je zapravo paralisano kako bi se spriječilo glumljenje snova, rekla je dr Martin, a ta bi paraliza trebala spriječiti ljude da govore. Ako se pričanje u snu pojavi tokom REM faze sna, to bi mogao biti znak nečeg ozbiljnijeg.

“Postoji stanje spavanja koje se naziva REM poremećaj, gdje sistem koji parališe vaše mišiće, kako se ne biste mogli povrijediti tokom sna, ne radi ispravno”, rekla je dr Martin.

Naučnici još uvijek ne znaju što uzrokuje razgovor u snu, ali studije koje mjere aktivnost mozga mogu ponuditi neke uvide.

Nedavne analize pokazuju sličnosti između govora u snu i normalnog govora u budnom stanju, rekao je St Louis. Lingvističke studije, poput rada iz 2017. u časopisu Sleep, takođe su pokazale da svojstva razgovora u snu – jezik, obrasci, sintaksa i semantika – slijede ista pravila kao i svakodnevni razgovori ljudi i stoga je govor razumljiv.

Navedena otkrića produbljuju razumijevanje neurologa o spavajućem mozgu i svrsi samog spavanja, koja ostaje nedovoljno istražena, rekao je St. Louis.

Razgovor u snu mogao bi se povezati s konsolidacijom pamćenja, kada mozak koji spava preispituje iskustva kako bi ona važna prenio u dugoročno pamćenje. Recenzija iz 2018. objavljena u časopisu Sleep Medicine Reviews sugeriše da bi pričanje u snu ponekad moglo biti verbalno ponavljanje sjećanja kroz koja mozak u tom trenutku prolazi.

Uzrok pričanja u snu mogao bi biti različit kod djece i odraslih, rekla je dr Martin. Pričanje u snu i druga neuobičajena ponašanja u snu mnogo su češća kod djece, što bi jednostavno moglo biti da djetetov mozak “uči što ne treba raditi dok spava”, rekla je dr Martin. Takođe bi moglo biti povezano s fazama razvoja mozga tijekom djetinjstva, rekla je ona.

Međutim, kod odraslih određeni uslovi i okolnosti čine pričanje u snu vjerovatnijim. Kao prvo, razgovor u snu može imati genetsku komponentu: prisutan je u porodicama, prema studiji iz 2001. objavljenoj u časopisu Psychiatric Genetics. Takođe se povezuje s opstruktivnom apnejom za vrijeme spavanja – stanjem u kojem ljudi doživljavaju pauze u disanju ili plitko disanje toekom spavanja. (Izvor: znanost.com.hr)