Otkriće naučnika s Université de Montréal i Instituta za klinička istraživanja Montreal (IRCM) dobrodošao je napredak u razumijevanju mehanizama koji su u osnovi dijabetesa, bolesti koja pogađa jednu od 11 osoba širom svijeta i za koju nema lijeka.

U studiji objavljenoj u Cell Reports naučnici objašnjavaju, barem djelimično, kako vitamin K pomaže u prevenciji dijabetesa, a mogao bi dovesti do novih terapijskih primjena kod dijabetesa tipa 2. Naučnici su utvrdili da su enzimi uključeni u gama-karboksilaciju, a time i u upotrebu vitamina K, prisutni u velikim količinama u beta-ćelijama gušterače, ćelijama koje proizvode dragocjeni inzulin koji kontroliše nivo šećera u krvi.

Vitamin K1 obilno je zastupljen u namirnicama biljnog porijekla, to su brokula, kelj, zelje, spanać grašak, radič, peršun, rikula, cvjetača, pasulj šparoge, kadulja ili suvi bosiljak. Ima ga u crvenom mesu (ponajprije u džigerici), ribi (naročito tuni konzerviranoj u ulju) te u prženom jajetu. Ima ga u leći, sjemenkama bundeve i soji, njime obiluju i sojino i maslinovo ulje, margarin, začinska paprika i majonez. Vitaminom K bogato je i voće poput avokada, kivija, kupina, malina ili grejpa, a ima ga i u mlijeku i mliječnim proizvodima.

Treba razlikovati prehrambene izvore oblika K1 i oblika K2: biljna ulja i tamnozeleno povrće najbolji su izvori vitamina K1, dok K2 potiče iz masnoća životinjskog porijekla, poput jaja, mlijeka i mliječnih proizvoda (meso životinja uzgojenih na pašnjacima bogatije je njime nego meso onih uzgojenih u zatvorenim tovilištima i hranjenih žitaricama) te fermentisanim namirnica kao što su fermentirana kuvana sojina zrna ili sir brie, u kojima je vitamin K2 proizveden djelovanjem određenih bakterija. (Izvor: Gloria.hr)