Oni su do ovih rezulatata došli nakon što su skenirali mozak 13 odraslih osoba.

Pozitivni ljudski glasovi, poput smijeha, pokreću jaču neuronsku aktivnost u slušnom sistemu mozga kada se čuju sa lijeve strane, pokazali su snimci. Ovaj dokaz sugeriše da je ljudski slušni korteks posebno podešen na smjer odakle mogu doći zvukovi koji će nas usrećiti.

Prethodne studije su došle do saznanja da preko lijevog uha može lakše da se identifikuje emocionalni ton u nečijem glasu. Informacije iz lijevog uha se šalju u desnu hemisferu slušnog korteksa. Pretpostavka je do sada bila da je desna strana mozga možda bolja u obradi emocija nego lijeva. Međutim, najnovije studije ukazuju  da to ipak nije pravi razlog.

Kada su učesnici studije slušali srećne ljudske glasove iz tri različita pravca – lijevo, sredina i desno, aktivirale su se obje strane njihovog slušnog korteksa. Snimci koji su se čuli samo na lijevoj strani, međutim, izazvali su mnogo jači neurološki odgovor.

“Ovo se ne dešava kada pozitivni glasovi dolaze sa prednje ili sa desne strane. Takođe se pokazalo da neutralni ili negativni glasovi, na primer besmisleno izgovaranje samoglasnika ili uplašeni krici, kao i zvuci koji nisu ljudski glas, nemaju veze sa lijevom stranom”, kaže neuronaučnik Sandra da Kosta sa EPFL-a.

Zbog toga naučnici smatraju da smjer buke može da utiče na kvalitet zvuka.

Prethodne studije su pokazale da se jedva čujni zvuci često doživljavaju kao zlokobniji i stvaraju veće uzbuđenje od onih koji se polako gase. Takođe je dokazano da se osoba lakše uzbudi kada zvuk dolazi sa leđa.

Povećana osetljivost na zvukove koji dolaze iz određenih pravaca ima širok evolucioni smisao. Opstanak čovjeka u prošlim milenijumima bez sumnje je zavisio od toga da li je bio previše sumnjičav prema zvucima koji mu se “prikradaju” s leđa. Pristrasnost slušanju prijatnih zvukova sa lijeve strane nije lako objasniti.