Istraživanje, čiji su rezultati objavljeni u stručnom časopisu “Nanomaterials”, sprovedeno je na životinjskom modelu s oralnim dozama mikroplastike i nanoplastike iz polistirola, široko rasprostranjenog veštačkog materijala koji se, između ostalog, koristi za pakovanje hrane.

Otkriveno je da se sitne čestice mogu pronaći u mozgu već dva sata nakon konzumiranja. Način na koji mikroplastika i nanoplastika probijaju krvno-moždanu barijeru dosad je bio nepoznat u medicini.

Plastični otpad će se skoro utrostručiti do 2060.

Bečki naučnici su uz pomoć kompjuterskih modela otkrili da je određena površinska struktura ključna za prolazak plastičnih čestica u mozak. Krvno-moždana barijera važna je ćelijska granica koja štiti mozak od ulaska toksina i patogena. Sličnu zaštitnu barijeru kao mozak ima i crevo – crevnu sluzokožu koju, kako je otkriveno naučnim istraživanjima, sitne čestice plastike takođe mogu da pređu.

Čestice nanoplastike i mikroplastike u probavnom sistemu tako su dovedene u vezu s lokalnim upalnim i imunološkim reakcijama i s pojavom raka. Čestice plastike u mozgu mogle bi povećati rizik od upala, neuroloških poteškoća ili čak neurodegenerativnih bolesti poput Alchajmerove ili Parkinsonove bolesti, pa su dalja istraživanja u tom području prekopotrebna, naglasili su naučnici sa Medicinskog univerziteta u Beču.

Čestice plastike manje od 0,001 milimetra nazivaju se nanoplastikom, a one do pet milimetara se nazivaju mikroplastikom i vidljive su golim okom. Nanoplastika i mikroplastika dospevaju u naš lanac ishrane, između ostalog, iz ambalažnog otpada.

Kako su pokazala istraživanja, osoba koja pije dnevno preporučenu količinu vode od 1,5 do dva litra, godišnje unese 90.000 sitnih čestica plastike. Osobe koje piju vodu iz česme u nešto su povoljnijem položaju pa unesu oko 40.000 čestica godišnje.

Kako bi se smanjila moguća šteta mikroplastike i nanoplastike za čoveka i životnu sredinu, važno je ograničiti širenje i upotrebu i istovremeno nastaviti sa istraživanjem delovanja sitnih čestica plastike. Otkriveni mehanizam u prevladavanju zaštitnih barijera u telu može presudno unaprediti ovo istraživanje, ukazao je naučni tim sa Medicinskog univerziteta u Beču. (Izvor:Index.hr)