Dr Gabor Maté, kanadski lječnik i autor, se specijalizovao za traume iz djetinjstva i njihovu povezanost s zavisnošću. Tokom karijere radio je s raznim zavisnicima, uključujući one o teškim drogama u centru Vankuvera, a svjetsku je popularnost stekao otvoreno govoreći i o vlastitim sklonostima zavisnosti. On smatra da je najvažnije šta se događa u prve četiri godine našeg života. Zavisnosti su ukorijenjene u traumi. Nepovoljna iskustva iz djetinjstva i neispunjene emocionalne potrebe snažno su povezane s zavisnošću i disfunkcionalnošću. Ali takođe ističe, iako su ta rana iskustva vrlo duboko zapisana u nama, ona se mogu promijeniti. Evo nekih od njegovih snažnih citata, koje prenosi portal sensa.story.hr.

♣ “Nemoguće je razumjeti zavisnost bez pitanja kakvo olakšanje zavisnik nalazi ili se nada da će pronaći u drogi ili drugom zavisničkom ponašanju.”

♣ “Pokušaj bijega od boli je ono što stvara još više boli.”

♣ “Sposobnost da osjetimo vlastitu bol povezana je s našim najboljim nadama za ozdravljenje, dostojanstvo i ljubav.”

♣ “Glavno pitanje nije zašto zavisnost, nego zašto bol.”

♣ “Razlika između strasti i zavisnosti je razlika između božanske iskre i gorućeg plamena.”

♣ “U srži svake zavisnosti je praznina temeljena na apsolutnom strahu. Zavisnik se boji i mrzi sadašnji trenutak; on samo mahnito iščekuje sljedeći trenutak, kada će njegov mozak, prožet drogom po izboru, nakratko iskusiti slobodu od tereta prošlosti i straha od budućnosti – dva elementa koji sadašnjost čine nepodnošljivom.”

♣ “Sve su zavisnosti povezane s bolnim iskustvima. Bol je u središtu svih zavisničkih ponašanja. Prisutna je kod kockara, zavisnika o internetu, šopingholičara, radoholičara… Rana možda nije tako duboka i bol može biti podnošljiviji, možda čak i potpuno skriven – ali tu je.”

♣ “Veliki dio onoga što nazivamo svojom ličnošću nije fiksni skup osobina, već samo mehanizmi suočavanja koje je osoba stekla u djetinjstvu”.

♣  “Ono što se čini kao reakcija na sadašnje okolnosti zapravo je ponovno proživljavanje prošlih emocionalnih iskustava.”

♣ “Najveća šteta uzrokovana zanemarivanjem, traumom ili emocionalnim gubitkom nije neposredna bol, već dugoročna iskrivljenja koja uzrokuju u načinu na koji će dijete u razvoju nastaviti tumačiti svijet i svoje mjesto u njemu.”

♣ “Nesvjesno, pišemo priču o našoj budućnosti iz narativa temeljenih na prošlosti.”

♣ “Ranjivost je naša osjetljivost da budemo povrijeđeni. Ta je krhkost dio naše prirode i ne možemo joj pobjeći. Najbolje što mozak može učiniti je da, kada bol postane toliko jaka ili nepodnošljiva, onemogući svjesnu svijest da prijeti da nadvlada našu sposobnost djelovanja” .

♣ “Automatsko potiskivanje bolne emocije glavni je odbrambeni mehanizam bespomoćnog djeteta i može mu omogućiti da preživi traumu koja bi, inače, bila katastrofalna. Nesrećna posljedica je potpuno otupljivanje emocionalne svijesti.”

♣ “Ono što se sada čini samopovređivanjem bilo je u nekom trenutku naših života prilagođavanje koje nam je pomogla da izdržimo ono kroz šta smo morali proći u to vrijeme. Ako su ljudi zavisni o određenim ‘samoumirujućim ponašanjima’ koja izazivaju zavisnost, to je samo zato što nisu dobili sigurnost koja im je bila potrebna tokom djetinjstva.”

♣ “Stid je najdublja od ‘negativnih emocija’, i učiniemo gotovo sve da izbjegnemo taj osjećaj. Nažalost, naš stalni strah od stida narušava našu sposobnost da vidimo stvarnost.”