Piše: Caitlin Johnstone
Imala sam noćnu moru da sam omogućila curenje nekih poverljivih informacija i da su me novinari Njujork tajmsa uhapsili i podvrgli mučenju vodom.
Cilj je da se mi koljemo oko pitanja da ona što manje smetaju našim vladarima. Zaista je nevjerovatno koliko su uspješni u tome.
Prije neki dan sam vidjela snimak tipa kako ljutito juri preko sanduka Budweisera kamionom čudovištem iz razloga koji za mene nisu imali smisla, i svi su uzbuđeno izvikivali svoje mišljenje o tome, a ja sam samo pomislila, o moj Bože, su tako sjebani. Potpuno su nas zamrsili.
Ne možete osmisliti efikasniju totalitarnu distopiju od ove u kojoj se trenutno nalazimo. One u kojoj je svima ispran mozak propagandom, a da to i ne znaju, gdje svi misle, djeluju, glasaju i kupuju upravo onako kako to njihovi vladari žele, a pritom misle da su slobodni.
Ljudi su zabrinuti zbog tehnokratskih eskalacija poput sve većeg nadzora, digitalnih ID-a, digitalnih valuta centralne banke itd, i to s pravom; te mjere daju moćnicima još veći stepen moći nad stanovništvom. Ali mnogi pogrešno zamišljaju da bi buduća tehnokratska distopija stvorena tim mjerama izgledala mnogo drugačije od distopije u kojoj se trenutno nalazimo. A, jednostavno, ne bi. Te mjere bi se koristile da se ovaj trenutni sistem zadrži, a ne da se stvori novi.
Ljudi totalitarnu distopiju zamišljaju kao neku mračnu prijetnju koja se nazire u budućnosti jer ne razumiju koliko smo već sada duboko neslobodni. Misle da smo slobodni jer možemo birati šta ćemo kupiti u supermarketu i zvati predsjednika “Brandon”, ali nismo. Oni zamišljaju da naši vladari kuju neku veliku zavjeru da stvore distopiju u kojoj nas sve mogu natjerati da radimo kako žele, ne shvaćajući da smo već u distopiji u kojoj radimo baš onako kako oni žele. To se zaista ne može poboljšati. Samo se može dodatno zaključavati.
Ozbiljno, razmislite o tome: šta bi vladari zapadnog društva uopšte mogli da izvuku od nas, a što već ne dobijaju? Nema značajne političke opozicije, nema antiratnog pokreta, nema antikapitalističkog pokreta, vrlo malo kritičke misli — oni imaju potpunu kontrolu. Sve što radimo u ovoj distopiji osmišljeno je da usmjeri profit u blagajnu oligarha i vlast u ruke imperijalista, a svi napori da se odupremo i promijenimo ove sisteme lijevka uspješno su ugušeni masovnom psihološkom manipulacijom.
Ova totalitarna distopija izgleda kao sloboda jer nam dozvoljavaju manje-više da radimo ono što želimo, dok kontrolišu ono što ne žele da radimo koristeći masovnu manipulaciju. Oni to dodatno potkrepljuju stvaranjem sistema u kojima ono što radimo ima mali ili nikakav značajan efekat. Čak i da imamo stvarni softver u svom mozgu koji je našim vladarima dao potpunu kontrolu nad našim umovima, oni bi natjerali mase da razmišljaju i ponašaju se manje-više na isti način kao i sada.
Primarno oružje naših totalitarnih vladara nije nadzor, policijski roboti, digitalne lične karte ili CBDC (digitalne valute)– njihovo primarno oružje je propaganda. Sistem masovnog psihološkog uslovljavanja koji su stvorili je drugačiji od bilo čega što je ikada postojalo u istoriji. Sposobnost otkrivanja i suzbijanja revolucije u nastajanju znatno je inferiornija u odnosu na sposobnost korištenja psihološkog uslovljavanja kako bi se spriječilo da ljudi uopšte razmišljaju o pobuni. Tako izgleda prava moć. To je potpuna kontrola.
Ovo je distopija čiji se stanovnici kreću u potpunosti u skladu sa voljom svojih vladara, a da nisu ni pomislili da su neslobodni ili da bi to trebali pokušati.
Pokušajte osmisliti efikasniju totalitarnu distopiju od ove.
Ne možeš. To je savršena.
Propaganda je pravi mehanizam kontrole i protiv toga ćemo se morati boriti ako ikada postanemo slobodni. Jedini izlaz iz ove divovske matrice psihološke kontrole je da pokažemo ljudima koliko smo neslobodni, kako su prevareni, koliko bi stvari mogle biti bolje. Probudite ljude ukazujući im na laž, na stvarnu prirodu političkih, obrazovnih i medijskih institucija koje su osmišljene da nas drže u ropstvu, oslabiti povjerenje javnosti u propagandnu mašinu i tada bismo mogli imati početke mogućnosti stvarne promjene. Do tada smo zaključani.
Koga smatrate antiautoritarnim herojem govori mnogo o vama kao osobi. Ako vas zamolim da zamislite nekoga kako se bori protiv moći i pomislite na Tenk Mana ili Navaljni ili neku istorijsku ličnost umjesto živih ljudi koji se bore protiv strukture moći pod kojom zapravo živite, to znači da ste progutali laž da su vaša vlastita vlada i njeni saveznici dobri i vrli ovdje i sada, i da je “borba protiv moći” nešto što se moglo dogoditi samo iz plemenitih razloga u drugim zemljama ili unazad tokom drugih perioda istorije.
U stvarnosti, potreba za “borbom protiv moći” je veća pod američkim centralizovanim carstvom koje vlada svima koji će vjerovatno čitati ove riječi, jer je imperija centralizovana u SAD trenutno najubojitija i najtiranskija struktura moći na svijetu .
Dakle, kada vas zamolim da zamislite antiautoritarnu figuru koja vam padne na pamet, ako ste lucidni, nećete zamisliti nekoga kao što je Tank Man, Navaljni, Gandi, Mandela ili MLK. Zamišljaćete nekoga poput Džulijana Asanža: nekoga ko se bori protiv prave moći gdje ona stoji ovdje i sada.
Preveo PCNEN








0 Comments