To su kuglaste stijene blago nepravilnog oblika. Mogu biti manje od nekoliko milimetara u promjeru i težiti samo nekoliko grama ili se mogu vinuti u visinu do 4,5 metara i težiti nekoliko tona. Ove neobične gromade koje prkose gravitaciji zbunjuju posmatrače od 18. vijeka, a mnoge znatiželjne duše sumnjaju da se radi o jajima dinosaura, fosilima biljaka ili čak vanzemaljskim letjelicama, prenosi Geek.hr.

Naučnici su vjerovali da su trovanti vrsta konkrecije – humka mineralne materije (posebno kamena i konglomerata) ugrađen u slojeve stijena vapnenca, pješčanikja ili škriljca. Često nastaju od minerala koji se talože iz vode skupljene oko jezgra kamenčića, lista, školjke, kosti ili fosila.

Međutim, 2008. godine Međunarodni geološki kongres u Oslu je ustvrdio da su trovanti netačno klasificirani kao konkrecije jer nije bilo mineralne razlike između kamenja i slojeva pješčanika na kojima se nalaze. U njima takođe nije bilo jasnog jezgra.

Naučnici vjeruju da je na temelju njihovog sastava i položaja na vrhu pijeska ovo čudno kamenje oblikovano potresima prije oko 5,3 miliona godina, tokom podepohe srednjeg miocena. Okolni pijesak takođe sugeriše da je to područje bilo drevno morsko okruženje, što može objasniti zašto se fosili školjkaša i puževa ponekad mogu pronaći u njima.

Još jedna neobičnost u vezi s trovantima – oni izlučuju cement. Zbog ovog talenta neki ljudi misle da su možda živa bića, a ne samo kamenje. Ovo isticanje cementa događa se nakon jake kiše. Kada trovanti apsorbiraju minerale kiše, minerali dolaze u kontakt s hemikalijama koje su već prisutne u kamenu, uzrokujući reakciju pritiska koja tjera stijene da rastu u opsegu. To nije nešto što možete vidjeti da se događa. Istraživači kažu da je stopa taloženja trovanata otprilike 4 do 5 centimetara svakih 1000 godina.

Neki ljudi takođe vjeruju da trovanti mogu “hodati”, poput takozvanog putujućeg kamenja u Dolini Smrti koje izgleda kao da samostalno putuje ravnim pustinjskim krajolikom. Jedan je istraživač navodno snimao trovante dvije sedmice i tvrdio da se jedan pomjerio oko 2,5 milimetara. Dok su mnogi akademici skeptični prema tvrdnjama o “hodanju trovanta”, oni ne poriču mogućnost da bi zagrijavanje ili hlađenje tla moglo uzrokovati kretanje kamenja po površini.
Trovanti se gotovo isključivo nalaze u rumunskom okrugu Valcea u kamenolomu pijeska blizu sela Kostesti, uz potok Gresarea ili u susjednom selu Otesani. Kako bi se zaštitili ovi neobični geološki primjerci, 2004. godine u okrugu Valcea u Rumunjskoj izgrađen je “Muzeul Trovantilor” ili Muzej prirode Trovants, koji je sada pod zaštitom UNESCO-a, prenosi Geek.hr.