Zapadni Balkan globalno je žarište biološke raznovrsnosti, posebno kada je riječ o slatkovodnim vrstama i staništima. Planinski lanci, rijeke, jezera i obala dom su brojnim ugroženim vrstama i važna staništa za mnogobrojne endemske vrste koje ne žive nigdje drugdje. Većina rijeka u regiji u dobrom su ili izrazito dobrom stanju, daleko iznad evropskog prosjeka.

Mi, potpisnici ove zajedničke izjave, vjerujemo kako proširenjem površine i broja područja u sistemu Emerald mreže u zemljama Zapadnog Balkana te razvojem i učinkovitom sprovođenjem planova upravljanja za ta, ali i ostala područja od značaja za očuvanje prirode, mogu doprinjeti zaštiti i oporavku riba i ostalih važnih vrsta i staništa, čuvajući jedinstvenu biološku raznovrsnost rijeka u regiji.

Zaštićene i revitalizovane rijeke u regiji prilika su za održivi razvoj zajednica koje uz njih žive i od njih zavise. One su izvor vode za piće, hrane, vode za navodnjavanje, pružaju zaštitu od poplava, omogućuju regulaciju klime, prilike za razvoj ribarstva, vodenih sportova, ekološkog turizma, kao i jačanje veza i saradnje između država, naučnika, institucija, upravljača i nevladinih organizacija (NVO).

Početkom decembra 2022. godine, 39 naučnika i predstavnika nevladinih organizacija iz Albanije, Austrije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, Grčke, Hrvatske, Njemačke, Sjeverne Makedonije, Srbije i Švajcarske pridružilo se online seminaru Emerald Green. Zajedno smo pripremili popis i kartu s 88 rijeka, potencijalnih Emerald područja, koje bi zemlje potpisnice Konvencije o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija) iz regije trebale uključiti u Emerald mrežu. Za izradu popisa rijeka koristili smo se najnovijim dostupnim podacima i znanjem o distribuciji i zaštiti više od 50 ribljih vrsta od evropske važnosti.

Ovim popisom i kartom želimo podstaknuti i podržati vlasti zemalja regije u završetku uspostavljanja Emerald mreže. Prepoznajemo praktičnu primjenu Emerald mreže te smo svjesni kako je taj proces važan korak prema pristupanju Evropskoj uniji, kada će Emerald područja postati kandidati za uključivanje u mrežu Natura 2000.

Kao članice Savjeta Evrope i potpisnice Bernske konvencije, pet zemalja Zapadnog Balkana moraju uspostaviti područja od posebne važnosti za zaštitu prirode kao dio Emerald mreže. Savjet Evrope pokrenulo je primjenu Emerald mreže na nivou svake zemlje, a smatra se jednim je od glavnih alata koji omogućuju zemljama potpisnicama Bernske konvencije ispunjavanje njihovih obveza.

Kao ugovorne stranke Bernske konvencije Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija završile su prvu fazu primjene Emerald mreže 2011. godine, kada su predložili ograničen broj područja. Do danas, niti jedna od zemalja nije proširila svoj izvorni popis područja, čime je većina rijeka i ribljih populacija ostala nezaštićena. Štaviše, većina područja koja su tad bila uključena u Emerald mrežu i dalje nemaju planove upravljanja, praćenja i doslijedno prikupljanje podataka niti sredstva potrebna za učinkovito sprovođenje zaštite.

Osiguravanje zaštite rijeka i pravilno sprovođenje Emerald mreže u regiji dugotrajan je proces koji zahtjeva saradnju između vlada, naučnika, nevladinih organizacija i lokalnih zajednica, posebno onih koje se nalaze u blizini postojećih i potencijalnih Emerald područja.

Osim što se time doprinosi ostvarenju obaveza prema Bernskoj konvenciji, to će omogućiti zemljama da ispune ciljeve očuvanja biološke raznovrsnosti i ekosistema koji su postavljeni u Zelenom planu za Zapadni Balkan i Globalnom okviru za biološku raznovrsnost nakongodine koji je donesen na 15. konferenciji stranaka Konvencije o biološkoj raznovrsnosti u Montrealu u decembru 2022. godine.

Popis i karta Emerald Green dio su našeg doprinosa ovom procesu kojim pružamo podršku vladama u određivanju najvažnijih područja za zaštitu slatkovodnih vrsta i staništa prema rezolucijama 4 (1996.) i 6 (1998.) Bernske konvencije. Spremni smo nastaviti ove razgovore i omogućiti detaljne karte područja koja bi trebalo dodati u Emerald mrežu, popis vrsta i staništa te standardne obrasce podataka o lokacijama. Tamo gdje smo utvrdili nedostatak podataka, rado ćemo podržati s dodatnim radom na terenu.

Na kraju, mi, potpisnici ove zajedničke izjave, željeli bismo podržati vlade u osiguravanju da proširena Emerald mreža ima veće dobrobiti za lokalne zajednice i omogući dugotrajnu zaštitu najvažnijih evropskih riječnih staništa.

Potpisnici izjave:

1. Aleksandra-Anja Dragomirović, zamjenica predsjednika, Centar za životnu sredinu(CZZS), Bosna i Hercegovina
2. Ameli Huber, voditeljka projekata za zaštitu slatkovodnih staništa, Euronatur, Njemačka
3. Ana Čolović, izvršna direktorica, Ekološko-istraživačko-informacioni centar “Eko[1]svest”, Sjeverna Makedonija
4. Andrej Kovačev, stručnjak za Natura 2000 područja, Udruženje za zaštitu divljihvrsta “Balkani”, Bugarska
5. Andrej Ralev, stručnjak za biološku raznovrsnost, CEE Bankwatch mreža, Bugarska
6. Andrijana Mićanović, biološkinja, Crnogorsko društvo ekologa, Crna Gora
7. Avdul Adrović, profesor, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli, Bosna iHercegovina
8. Belma Kalamujić, viša naučna suradnica, Institut za genetičko inženjerstvo ibiotehnologiju, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
9. Đorđe Stefanović, direktor, Udruženje Dinarica, Bosna i Hercegovina
10. Dušan Jelić, predsjednik, BIOTA i Hrvatski institut za biološku raznovrsnost, Hrvatska
11. Friedrich Wulf, voditelj međunarodne politike za biološku raznovrsnost, Udruženje“Pro Natura”/Udruženje “Prijatelji zemlje”, Švicarska
12. Gjorgji Mitrevski, koordinator za podršku zajednica, Ekološko-istraživačko[1]informacioni centar “Eko-svest”, Sjeverna Makedonija
13. Irma Popović Dujmović, direktorica slatkovodnog programa u Hrvatskoj,međunarodna organizacija “The Nature Conservancy (TNC)”, Hrvatska
14. Jelena Ivanić, zamjenica predsjednika, Centar za životnu sredinu (CZZS), Bosna i Hercegovina
15. Jelena Popović, generalna sekretarka, Crnogorsko društvo ekologa, Crna Gora
16. Dr Jörg Freyhof, stručnjak za slatkovodnu biološku raznovrsnost, ekologiju i ihtiologiju, Prirodnjački muzej u Berlinu, Njemačka
17. Dr Katerina Rebok, redovna profesorica, Institut za biologiju, Univerzitet Sv. Kirilo iMetodije u Skoplju, Sjeverna Makedonija
18. Laura Ana Jurman, biološkinja, BIOTA i Hrvatski institut za biološku raznovrsnost, Hrvatska
19. Dr Marija Smederevac-Lalić, viša naučna saradnica, Institut za multidisciplinarnaistraživanja, Univerzitet u Beogradu, Srbija
20. Dr Milica Ristovska, redovna profesorica, Institut za biologiju, Univerzitet Sv. Kirilo iMetodije u Skoplju, Sjeverna Makedonija
21. Milija Čabarkapa, direktor, NVO Eko-tim, Crna Gora
22. Nataša Milivojević, predsjednica, Ekološko udruženje Rzav, Srbija
23. Olsi Nika, hidrobiolog, izvršni direktor, NVO EkoAlbanija, Albanija
24. Pencho Pandakov, hidrobiolog, Udruženje ribara “Balkanka”, Bugarska
25. Spase Shumka, hidrobiolog, član odbora, Organizacija za očuvanje životne sredine“PPNEA”, Albanija
26. Dr Stamatis Zogaris, biolog-geograf, Institut za morske biološke resurse i unutrašnjevode, Helenski centar za istraživanje mora, Grčka
27. Dr Steven Weiss, vanredni profesor, Institut za biologiju, Univerzitet u Grazu, Austrija
28. Strahinja Macić, pravni stručnjak, Polekol/Pravo na vodu, Srbija
29. Dr Tihomir Stefanov, vanredni profesor, Nacionalni prirodnjački muzej u Bugarskoj, Bugarska akademija nauka
30. Tijana Veličković, članica ekspertnog tima, Udruženje Ekomar, Srbija
31. Ulrich Eichelmann, direktor, NVO “Riverwatch”, Austrija