Ne samo da je prosječni posmatrač sklon da podcijeni intenzitet hronične boli ramena kod žena u poređenju s muškarcima, već rezultati otkrivaju da je vjerovatnije da će posmatrači predložiti psihoterapiju kao tretman.

Način na koji naša lica reaguju na bol jedan je od najočitijih znakova patnje kod ljudi, a prethodne su studije pokazale da naša percepcija izraza boli sadrži polnu pristranost.

Često se smatra da su žene osjetljivije na bol ili sklonije preuveličavanju svoje patnje, dok se za muškarce pretpostavlja da su izdržljiviji, s višim pragom za agoniju. Čini se da ništa od navedenog nije tačno tako.

To je dovelo do nekih kontradiktornih rezultata u prethodnim istraživanjima. Ponekad se, na primjer, pacijentkinje procjenjuju kao da ih više boli jer često otvorenije spominju i pokazuju svoju bol nego što to čine pacijenti. Kao rezultat toga, u nekim studijama se čini da pacijentkinje dobijaju više ljekova protiv bolova.

U mnogim drugim slučajevima, međutim, pretpostavlja se da pacijentkinje preuveličavaju svoju bol. Zbog toga, njihovi bi izrazi lica mogli biti zanemareni kao valjana mjera patnje, a kao rezultat navedenog mogle bi dobiti manje ljekova protiv bolova.

Tekst se nastavlja nakon oglasa

Pristrasne ideje o izrazima lica mogle bi u toj nedosljednosti igrati važnu ulogu, no čak i kada su izrazi zbog boli slični, novo istraživanje sugeriše da je i dalje prisutna pristranost.

Očekivanja da od pola zavisi sposobnost podnošenja boli i spremnost da se bol prijavi takođe mogu predstavljati prepreku efikasnom liječenju boli, kako kod kuće, tako i u bolnicama.

Iako se rezultati ove studije možda ne odnose jednako na ljude koji su bolje upoznati sa znakovima fizičke boli (kao što su zdravstveni radnici), autori kažu da rezultati pokazuju kako “prosječni promatrač pokazuje bitnu rodnu pristrasnost i da drugi faktori kao što su dodatni stereotipi o boli ili percepcijske pristrasnosti vjerovatno doprinose i ovoj.