Bilo je to dalekih pedesetih godina prošloga vijeka. Došao Blažo Jovanović sa delegacijom u radnu posjetu opštini Bijelo Polje. Sastanci završeni i drug Blažo se obraća gradonačelniku Milanu Novakoviću:

„Druže Milane, uspješno smo završili posjetu, čuli smo da ste dobri domaćini i da na obalama Lima ima patki, ali nismo puške ponijeli. Mogli bi ujutro otići u lov.“

„Nema problema, druže Blažo, sad ćemo mi to riješiti,“ odgovori Milan i odmah naredi da mu zovnu kurira. Samo što se pomolio na vrata, Milan upita:

„Ko je najbolji lovac u gradu?“

„Hemaga Gušmirović,“ kao iz topa odgovori kurir.

„Zovite mi Hemagu.“

Dolazi Hemaga i Milan mu objasni o čemu se radi. Hemaga upita:

„A, kol'ko ih ima predsjedniče?“

„Šestorica.“

„Vidjet ću nekako od drugova da nabavim toliko pušaka. Nemaština predsjedniče, nema se. Ali nema problema, ja i ne moram imati pušku. Vi ćete svi imati“.

Ovako je Hemaga kasnije opisivao taj lov:

„Ujutru krenemo mi ka Malom polju i Vidojevinama. Snijeg pada, hladno. Vidim ja, mrka kapa. Ko u inat, nema patki. Da belaj bude veći, nemam ni puške. Podijelio njima. Ali, ponio ja bijeli čaršaf i džak u ranac. Svaki od nas bira mjesto i zauzima poziciju. Izmaknem se podaleko od njih, pokrijem se bijelim čaršafom i polako se počnem šunjati ka mjestu gdje se skrivaju. Kad eto ti jedne – hop, hop, hoooop i sleće mi na rukohvat. Pipkam je, vidim mršava, išššš. Čekam sledeću. Bogomi ti ja nekako nafatam pet – šest i turam u džak. U neki vakat dođoše do mene, niko ništa. Gledaju u džak.

„Šta je to Hemaga?“

„Pričat ću vam bjelopoljske marifetluke drugi put.“

***

Ovako je bilo nekad, dok je bjelopoljska čaršija imala dušu i dok su ljudi koji su zauzimali visoke državne pozicije bili doista ugledni građani. Kako nam je danas stanje u državi i opštini, vidimo.

Dužno poštovanje šačici čestitih Bjelopoljaca, ali od kad mi je umro drug Tito nit imam druga nit prijatelja. Lopovima, kriminalcima i šovinistima je mjesto u zatvorima, a ne na visokim državnim pozicijama. Zato decenijama nemamo institucija i vladavinu prava. Blago njima sa nama. Dok je ovaca bit će i čobana. Vazda bilo i bit će.