Ono što su smislili je “proširenje posebne teorije relativnosti” koje kombinuje tri vremenske dimenzije s jednom prostornom dimenzijom (“1+3 prostor-vrijeme”), suprotno od tri prostorne dimenzije i jedne vremenske dimenzije, na što smo svi navikli.

Umjesto da stvara bilo kakve veće logičke nedosljednosti, ova studija donosi više dokaza koji podupiru ideju kako bi se objekti mogli kretati brže od svjetlosti bez potpunog kršenja trenutnih zakona fizike.

Ova nova studija temelji se na prethodnom radu nekih istraživača koji su stava da bi superluminalne perspektive mogle pomoći u povezivanju kvantne mehanike s Ajnštajnovom posebnom teorijom relativnosti – dvjema granama fizike koje se trenutno ne mogu uskladiti u jednu sveobuhvatnu teoriju koja opisuje gravitaciju na isti način na koji objašnjavamo i druge sile.

U ovoj teoriji, čestice se više ne mogu modelirati kao tačkasti objekti, kao što bi se moglo u uobičajenoj i prizemnijoj 3D (plus vremenskoj) perspektivi Svemira.

Umjesto toga, da bismo shvatili šta bi posmatrači mogli vidjeti i kako bi se superluminalna čestica mogla ponašati, morali smo se okrenuti teorijama polja koje podupiru kvantnu fiziku.

Na bazi novog modela, superluminalni objekti izgledali bi poput čestice koja se širi kroz prostor kao mjehurić – poput talasa kroz polje. S druge strane, objekt velike brzine „doživio” bi nekoliko različitih vremenskih okvira.

Čak i tako, brzina svjetlosti u vakuumu ostala bi stalna i za one posmatrače koji idu brže od nje, čime se čuva jedno od Ajnštajnovih osnovnih načela – načelo o kojem se prije razmišljalo samo u odnosu na posmatrače koji se kreću sporije od brzine svjetlosti.

Naučnici priznaju da prelazak na model prostor-vrijeme 1+3 otvara neka nova pitanja, iako daje odgovore na druga. Oni sugerišu da je potrebno proširiti teoriju posebne relativnosti kako bi uključila referentne okvire brže od svjetlosti.

To bi moglo uključivati posuđivanje iz kvantne teorije polja: kombinacija koncepata iz specijalne teorije relativnosti, kvantne mehanike i klasične teorije polja (kojoj je cilj predvidjeti kako će fizička polja međusobno djelovati).