“Roditelj tigar” voli da kontroliše, a primjenjuje strog i zahtjevan stil roditeljstva. Ovakvi roditelji guraju i pritiskaju svoju djecu da postignu visok nivo akademskog uspjeha ili uspjeha u aktivnostima koristeći metode diktatorskog roditeljstva. Oni su roditelji koji postavljaju pravila koja čak mogu prekoračiti uobičajene roditeljske granice. Roditelji “tigrovi” daju prednost akademskom obrazovanju, a cilj im je da stalno podstiču djecu da budu što bolji i uspješniji u školi. Najčešće upravljaju djetetovim danom – od momenta kada se dijete probudi pa do odlaska u krevet. To su roditelji koji su takmičarski nastrojeni i velika je vjerovatnoća da će to postati i njihova djeca. Ovakvi roditelji smatraju da ne postoji “bacanje vremena”, pa neće prihvatiti djetetova interesovanja u aktivnostima u kojima ne mogu postići nagrade za koje vjeruju da će povećati šanse da dijete bude primljeno na bolji univerzitet. U svakom slučaju, roditelji “tigrovi” uzurpiraju osjećaj unutrašnje kontrole i samomotivacije kod djeteta.

Prednosti i mane “tigra”

Ovim pristupom gaji se akademski izuzetno uspješno dijete, često priznato i na svjetskom nivou. Darovita djeca izuzetnih muzičkih sposobnosti ostvare veliki profesionalni uspjeh kasnije u životu. Ipak, s druge strane, djeca odgajana pod strogim i kontrolisanim roditeljem, imaće socijalne i psihološke posljedice. Ovakav, manje podržavajući roditelj, poguraće dijete da sumnja u sebe, da se ukoliko ne uspije da ostvari roditeljske planove osjeti kao “neuspjeh”. Nerijetko ovakva djeca imaju hronične psihičke poremećaje kao što su anksioznost, nisko samopoštovanje i depresija.

Nasuprot roditelju “tigru”, postoje roditelji koji su popustljivi, koji postavljaju malo pravila i granica, a malo i očekuju od svoje djece. Ovakve roditelje doktor Kang naziva – “roditelji meduze”. Ljubav i povezanost ovakvim roditeljima je iznad granica koje postavljaju svojoj djeci. Iako su ljubav i povezanost velike vrijednosti koje bi trebalo gajiti kod djece, nepostojanjem granica, svjesnosti o posljedicama, formiraju se djeca od koji se malo očekuje i koji imaju malo discipline. Malo kazni i pravila, spada u opušten tip roditeljstva.

Prednost i mane “meduze”

Djeca “roditelja meduza” su impulsivnija, a kao adolescenti mogu biti sklona ekscesnom ponašanju. Ipak, s druge strane, oni su emocionalno sigurni, nezavisni i spremni da uče i prihvate poraz. Brzo sazrijevaju i sposobni su da se prilagode samostalnom načinu života.

Postavljanje pravila, ali i davanje značaja kreativnosti i nezavisnosti, odlike su “roditelja delfina”. Ovakvi roditelji sarađuju sa svojom djecom, istovremeno im dajući smjernice i modele ponašanja. Oni su i autoritativni, jer postavljaju jasna pravila. Autorka smatra ovaj tip roditeljstva idealnim. Baš kao što je tijelo delfina i mekano i jako, takav smatra da je i ovaj tip roditeljstva. Ako su “meduza” i “tigar” dvije krajnosti, “delfin” je u savršenoj sredini. “Roditelj delfin” daje prednost dugoročnim ciljevima u zdravom, svrsishodnom životu, u odnosu na kratkoročne ciljeve – medalje i dobre rezultate testova u školi. Pravila i očekivanja ovakvog roditelja obuhvataju akademski učinak i disciplinu, ali takođe cijene lične želje i samostalnost.

Prednosti i mane “delfina”

Djeca “delfina” su u stanju da slijede odgovarajuća pravila i uputstva i sposobna su da uspostave zdravu nezavisnost. Istraživanja pokazuju da djeca roditelja “delfina” imaju bolje socijalne vještine, povećano samopouzdanje i kreativnost, bolje akademske rezultate i povećanu samomotivaciju. (Izvor: RT Balkan)