Njujork tajms je, u svijetlu aktuelnih događaja, ponovo objavio Kenanov članak, koji se prvi put pojavio 5. februara 1997. godine.

“Krajem 1996. je dozvoljen, ili izazvan, utisak da je nekako i negdje odlučeno da se NATO proširi do granica Rusije”, počeo je Kenan svoj članak i upozorio da bi “širenje NATO-a bila  najsudbonosnija greška američke politike u čitavoj posthladnoratovskoj eri.”

Takva odluka, napisao je politikolog, mogla bi da rasplamsa nacionalističko, antizapadno i militarističko raspoloženje u ruskom društvu i da rusku spoljnu politiku usmjeri u pravcu koji nipošto nije poželjan za Zapad.

“To je žalosno, ako se ima u vidu apsolutno odsustvo potrebe za takvim korakom. Zbog čega, uz sve mogućnosti i nade koje su se rodile nakon okončanja Hladnog rata, odnosi Zapada i Istoka moraju da se svode na pitanje o tome ko i s kim treba da zaključuje saveze i, podrazumijevajući nekakav fantastični i nevjerovatni budući ratni sukob, protiv koga?”, pisao je diplomata.

Kenan je tada naveo i da je NATO pregovarao s ruskim vlastima u nadi da će predstaviti ideju o svom proširenju kao prihvatljivu, podnošljivu za Rusiju. Ipak, već tada su ruska vlada i društvo bili vrlo nepovjerljivi prema uvjeravanjima Alijanse da nema neprijateljske namjere.

“Oni u tome vide prijetnju za svoj prestiž (a za njih je to pitanje od prvostepenog značaja) i za interese svoje bezbjednosti. Naravno, neće imati drugi izbor, osim da prihvate to širenje kao vojni ‘svršen čin'(fait accompli). Ipak, oni će nastaviti da smatraju da je to akt grubog nipodaštavajućeg odnosa Zapada i tražiće, najvjerovatnije, garancije za svoju pouzdanu i bezbjednu budućnost”, upozoravao je Džordž Kenan još 1997.

Moskva je, još prije početka specijalne vojne operacije, upozoravala NATO da neće tolerisati njihovo dalje širenje na istok i tražila garancija da Ukrajina neće biti primljena u savez.  Kijev je svejedno podnio zahtjev za članstvo u NATO, zajedno sa Švedskom i Finskom, podsjeća RT.