Trauma se dešava kada doživimo nešto što prevazilazi našu sposobnost da se nosimo sa tim. I, trauma nije samo ono što doživljavamo – već i ono što ne doživljavamo (povezanost, ljubav, pripadnost, prihvatanje). Kada doživimo nešto traumatično, nivo podrške je važan. Na primjer: da li smo nakon događaja imali nekoga ko nas je saslušao, prihvatio i ko nam je dozvolio da se osjećamo onako kako se osjećamo. Ili: da li smo doživjeli odbacivanje, napuštanje, prosvjetljenje ili poništenje.

Ako nismo, onda internalizujemo uvjerenja poput: „nikome nije stalo“, „ja sam nedostojan“, „svi će me ostaviti“. Kada imamo reakciju na traumu, ulazimo u: borbu (napad), bijeg (bježanje), smrzavanje (pravite se mrtvi), opuštanje (smirenje ili “ljudi molim vas” stanje).

Ovo je naš nervni sistem koji reaguje na prijetnje. Ovi odgovori nam pomažu da se mobilišemo ili imobilišemo kako bi preživjeli prijetnju.

Trauma se pohranjuje u tijelu u: načinu na koji dišemo, uspostavljamo kontakt očima, našem držanju, našim mehanizmima suočavanja i našim uobičajenim emocionalnim reakcijama. Napomena: oni su nesvjesni. Ne razmišljamo o ovim stvarima – one su instinktivne. Većina traumatskih iskustava događa se u odnosima: fizičko zlostavljanje, emocionalno zlostavljanje, zanemarivanje, roditeljstvo (moramo biti roditelj roditelju), zavisnost, svjedočenje disfunkcionalnim vezama itd.

Dakle, trauma se otkriva unutar odnosa. Budući da je naš osjećaj povjerenja i sigurnosti iznevjeren – skloni smo nesigurnoj vezanosti. Što znači, osjećamo da će nas ljudi uvijek na neki način povrijediti, izdati ili napustiti. Trauma se u odnosima otkriva kroz:

– guranje ljudi kada se previše približe

– pretpostavka da svi imaju negativne namjere

– nesvjesno sabotiranje odnosa

– život sa partnerima koji su štetni…

jer vjerujemo da ih možemo promijeniti

– izdaju sopstvene potrebe da dobijemo ljubav ili odobrenje partnera

– omogućavanje nasilnih ili zavisnih partnera

– pronalaženje partnera koji nas sramote, omalovažavaju ili nam se rugaju

– traženje emocionalno nedostupnih partnera

Imamo podsvjesnu želju da ponovimo ili obnovimo svoju dinamiku iz djetinjstva.

Ovo radimo u pokušaju da ispravimo ili „popravimo“ naša prošla iskustva. Zbog toga je važno razumjeti i obrađivati vašu traumu iz prošlosti: zato što smo skloni da je proživljavamo u ciklusima (takođe poznato kao generacijska trauma).

Kada postanemo svjesni generacijskih trauma, možemo ih početi liječiti.

Možemo naučiti:

– zdravo komunicirati

– koristiti zdrave mehanizme suočavanja

– načine regulacije naših emocija

– načine zadržavanja prostora za emocije drugih ljudi

– kako postaviti granice

– kako poštovati granice drugih

https://twitter.com/Theholisticpsyc/status/1584948973705363459