U pravoslavlju Gabrijel je Arhangel Gavrilo.

Jedan od anđela koji je stvorio svijet s Gospodom Bogom. A njegovo ime znači „moja je moć Bog“.

Kod katolika njegovo ime je Gabrijel.

Neka u tekstu bude Gabrijel.

Još Gabrijel nije zaslužio crveNo slovo u crkvenom kalendaru.

A jeste Bijeli Anđeo u manastiru Mileševa. Jeste prva TV slika koja je iz Evrope krenula prema Americi – upravo njegova ikona. Jeste jedna od relikvija hrišćanstva koju Srbi u svojoj gordosti ili gluposti zovu svojom, ne mareći da je Hristova.

A ko je sve zaslužio crveno slovo? Manje vrijedni?

Jeste Blagovijest koja jeste Gabrijelova, ali ne i Gabrijel.

U carstvu ljudi crveno slovo nemaju anđeli.

Za svještenike sam jeretik. Za tzv vjernike ateista, za ateiste vjernik. Čini mi se da bi najbolje bilo da se ujedine vjernici i ateisti i spale me na lomači. Možda bi mi ta vatra i prijala.

Samo jedan svještenik ne bježi od mene jer me izgleda razumije. Ili mu je zanimljivo da oštri mozak. Ili je možda meni super da ga mučim. Nikako da dođem do odgovora.

Nije lako. Vjernik jesam – ali ne prihvatam svještenike koji nemaju hrišćansko poimanje svijeta, a nikako da ukapiraju da su fariseji.

Ono što je izvorno hrišćanstvo tjera me prema agnostizmu. Jer je sadašnje od lijevog toliko otišlo u kružnici lijevo, da se obrelo desno.

Nije mi strano ni ono „đavole crni brate moj“. Nije mi strano pri pojedinima koji koriste helikoptere. Eh Mihailo Laliću – gdje li si sada?

Ali ima Boga. To je onaj lik što ga volim i on voli mene. Zbog njega se cijelog života trudim da budem što bolji. Griješim ali se i ispravljam. Jer Bog nije strašilo koje jedva čeka da vas kazni. Naprotiv. To je jedan super i cool lik koji vas bodri da budete najbolji na svijetu. I često bude ljut samo na sveštenike, kao na Rembrant – ovoj slici, koja je jedini prikaz Isusovog bijesa u umjetnosti, dok rastjeruje trgovce iz Hrama.

Danas je bio taj poseban dan. Kad nekako sretneš Bibliju. Iako znaš da od izlaska Jevreja iz Egipta imamo napredak samo u gedžitima, a da nijesmo napravili ni korak naprijed. I zapitaš se čemu deset Mojsijevih čuda, kroz koga je Bog govorio, kad se tokom njegovog boravka na Sinajskoj Gori napravi zlatno tele? Od onih koje je oslobodio? A faraon bio dovoljno mudar da roba Josipa, od oca Jakova i majke Rahele, postavi za predsjednika Vlade – ili upravnikom Egipta. I bi svjetlost Egiptu!

Bio sam sa suprugom na opuštenom razgovoru o nekim vrijednostima i nekim problemima. To su oni problemi sa Beverly Hills – a. Ono imaš ih ali su ti čudni kako su se pojavili. U stvari, nemaš ih ali je lakše živjeti ako ih imaš iako ih u stvari nemaš. To je Krleža tako divno sročio u Glebmajevima. Makar nakon ovog danas opet sam se sjetio Krleže, koji je besmisao tako lijepo smjestio u smisao besmisla.

I onda dolazi mali Rom. Možda 8 godina najviše.

I da – nikada ne dajem novac prosjacima. I da – prijavio sam policiji jednom prilikom ženu koja je prosila sa bebom za koju sam bio siguran da je bila nagutana tabletama za smirenje jer je izgledala kao mrtva.

Umjesto da pošalju dva policajca u civilu – poslali su dva šifonjera u uniformi, koje je cijela Bokeška vidjela, a prosjaci se povukli u tamu između objekata CNP i zgrade Glavnog Grada.

I onda danas nešto potpuno drugačije.

Prilazi mali Rom i teče razgovor:

• Dobar dan gospodine, da li želite da kupite upaljač?
• Ne želim. Imam upaljač.
• Hvala gospodine.
• Čekaj! Kako se zoveš?
• Zovem se Gabrijel.
• A da li znaš ko je bio Gabrijel?
• Znam – on je djevi Mariji rekao da nosi Isusa.
• A ko ti je to rekao Gabrijele?
• .. čitam Bibliju…
• Ej, evo ti nešto sitno!

I ode Gabrijel svojim putem.

A ja, valjda zbog sramote svoje gordosti i zbog stida, poletim prema njemu. Zadivljen njegovim vaspitanjem.

• Gabrijele, zlato jedno divno i vaspitano, evo ti još nešto.

I dam mu novac. I zagrlim ga.

Zato što je bio čudesan.

Bili su osmjesi odobravanja sa stola pored u kafiću.

I sve u stvari i nije priča da se nije desio njegov povratak.

Došao je poslije par minuta.

• Izvinite gospodine, molim Vas da uzmete upaljač.
• Gabrijele, rekao sam ti da imam upaljač
• Ali dali ste mi novac, a ja nijesam prosjak i treba da uzmete upaljač.
• Dobro Gabrijele, daj mi upaljač.

Daje mi upaljač i kaže:

• Sve što zaradim dajem svom ocu. Živimo kod autobuske stanice i plaćemo dvjesta eura privatni smještaj.
• Gabrijele, hvala za upaljač. Drago mi je da sam te upoznao!

Dakle anđeli su među nama. Gabrijel ili Gavrilo nema razlike. Samo ga prepoznaj.

Bitno je da gordost, koja je smrtni grijeh, pa makar nastala iz najbolje namjere, bude prepoznata.

Danas mi jedan Gabrijel možda nije donio vijest o rođenju Isusa, ali sam u njemu prepoznao anđela.

Nije pomogao Bogu u stvaranju svijeta, ali jeste ocu i majci u očuvanju njihovog održanja.

Pomogao je meni da se opet zapitam – ko su političari koji vode ovu zemju i imaju obraza da kažu da je ovo zemlja socijalne pravde?

Ne znam za njih, ali ja sam danas sreo Gabrijela. I čini mi se da je anđeo.