On sugeriše šest pitanja koja morate sebi prvo postaviti u vezi sa ovim
- Kako stoje stvari s moralnošću u mom životu?
- Pokazujem li stav, odnosno zauzimam li se za važna pitanja?
- Jesam li fleksibilan i savitljiv, sposoban za istinsku poniznost?
- Je li moj ženski dio pod pritiskom ili čak ucijenjen od strane mog muškog dijela?
- Nosim li nesvjesno teret u koji svjesno ne vjerujem?
- Kakav teret podnosim da bih stekao priznanje?
Dr Dahlke vjeruje da je i pomicanje prvog vratnog pršljena, odnosno situacija kad atlas pokušava napustiti svoju tešku i odgovornu ulogu tako što se izmiče u stranu, ustvari pokušaju izbjegavanja nametnute odgovornosti.
“Jedino smisleno rješenje je ispraviti glavu. Naravno, najbolje je kad to možemo učiniti u prenesenom značenju. Ali, prvi korak izvana mora napraviti kiropraktičar. Odlučnim pokretom, trzajem, namjestiće pršljen na njegovo mjesto, ali isključivo fizičko namještanje dugoročno nije dovoljno, jer pršljen i dalje zadržava sklonost pomicanju, sve dok se situacija ne raščisti i u prenesenom značenju.
Pouka pomaknutog atlasa je u tome da treba iskočiti iz uobičajenog pravca kretanja pa makar to bilo i iznenada i glavu okrenuti u drugom smjeru, katkad dopustiti da nam nešto zavrti glavu, ali ne kiropraktičar”, kaže dr Dahlke.
Ljudi s bolovima u vratu trebaju da se zapitaju protiv čega se buni njihov atlas, je li im glava postala nepodnošljiv teret, što bi moglo zaokrenuti situaciju, a što je vratiti na pravo mjesto i u kojoj su mjeri zaista prilagodljivi.
Kod skolioze ili krivljenja kičme u stranu riječ je o nesvjesnom odstupanju od sredine u nekom značajnom području. Tjelesna iskrivljenost podudara se s duševnom.
“Tu je najviše riječ o “hvatanju krivina” koje oboljeli i ne primjećuju, a zakrivljenje uvijek ima dvostruki karakter: od nečega se odvraćamo, dok se nečemu drugom okrećemo. Zanimljivo je da ima znatno više skolioza koje se naginju na desnu stranu, a to je muška strana.
Tako je jedan moj pacijent prilikom terapije shvatio da je njegova skolioza započela u pubertetu, kad se nije uspio usprotiviti ocu pa mu se fizički izmicao. Ljudi s takvim iskrivljenjem najčešće se pokušavaju pomaći i izbjeći otvorenu iskrenost.
Njihova kičma se krivi otkrivajući slične čovjekove sklonosti i u prenesenom značenju, koje on sam sebi ne želi priznati. Umjesto direktne komunikacije, oni su skloni vrtjeti druge oko malog prsta i biraju prečice kako bi izbjegli prepreke. Ali, pritom katkad zalutaju na zaobilaznom putu pa njih neko smota oko malog prsta”, kaže ovaj doktor.
On dodaje da je u tim slučajevima korisno zapitati se od koje ste se strane okrenuli, a koja vam preostaje; šta je u vašem životu ostalo uskraćeno; koje prepreke zaobilazite, što je s vašom iskrenošću i na kakve ste kompromise spremni. (Izvor: Atma.hr)








0 Comments