PRVO. Dijete mora da osjeti da ga prihvatamo takvo kakvo jeste. Za roditelje ono nije teret, niti neostvarena nada. I nije prilika da ostvare sopstvene ambicije.

To znači da ne morate da se potresate oko svake ocjene, lekcije i uspjeha. Odnosite se ležerno prema njegovom školskom uspjehu. Nema potrebe da organizujete porodično slavlje ako ima petice iz svih predmeta, kao ni da pravite tragediju ako dobije dvojku ili trojku. Dijete mora da zna da ga bezuslovno prihvatate i volite.

DRUGO. Kako i za šta ga treba pohvaliti? Prije svega, nemojte koristiti pohvale kao motivaciju. Djetetu ne treba stvarati osjećaj da će ga mama poljubiti samo kad opere sudove, a tata grliti ako dobije zlatnu medalju.

Pomoglo je kod kuće? Prosto mu se zahvalite. Dobilo dobru ocjenu? Podijelite njegovu radost.⠀

Ipak, ne budite škrti u pohvalama. Dajte mu do znanja da ga volite i cijenite. Pogledajte tačku jedan – ne volite ga zbog nečega, već zbog njega samog.⠀

TREĆE. Budite uz njega kad mu je teško. Ako se sjekira, ne govorite „sam si kriv“, „nije trebalo da se družiš s njim“ ili „da si se bolje spremio…“

ČETVRTO. Nikada ga ne poredite ni sa kim. Čak i ako mu poređenje ide u prilog.⠀

Dijete ne smije da ima naviku da gleda na druge. Treba da se usmjeri na to kakvo je samo po sebi, a ne kakvo je u poređenju sa drugima.

PETO i najvažnije: roditelji i sami treba da imaju visoko samopoštovanje. Mogu da rade sve kako treba, ali ako pritom ne cijene sebe, neće uspjeti ni djetetu da uliju samopouzdanje.

Ako majka kaže ćerki: „Ti si najljepša“, a kritikuje sopstveni nos i celulit – ništa od toga! (Izvor: uspesnazena.com)