Uvod

Jedan od najupečatljivijih aspekata migracije je migracija mladih ljudi iz zajednica i zemalja i koncept „odliva mozgova“, odnosno gubitak talenata, jer najtalentovaniji mladi odlaze u cilju traženja boljih mogućnosti i ostvarivanja profesionalnih težnji, a zemlja ostaje uskraćena za profesionalce, znanje i inovacije.

U razgovoru sa prijateljima često čujem kako bi rado otišli u inostranstvo da im se pruži prilika. Kažu da je ljepše tamo negdje, u nekoj zemlji gdje su plate veće, gradovi sređeniji, a korupcije i kriminali u manjem broju. Zamislila sam se, podvlačim crtu koje su dobre, a koje loše strane odlaska. Kao što se pita Anica Dobra u Crnom Bomabraderu:,,Pitanje je ko je hrabriji, da li ja koja hoću da odem da bi sačuvala iluziju, ili ti koji hoćeš da ostaneš, a unaprijed gubiš svoju borbu, a ona je jedino što ti preostaje?“

Analiza

Svi gaje iluzije o savršenom životu, žele uređenu državu koja se temelji na pravdi, gdje nije bitno što si nečiji sin ili ćerka, već koliko znanja posjeduješ. Nemajući puno vjere da će se u Crnoj Gori stanje popraviti, bezbroj puta sam čula prijatelje, poznanike, kolege kako planiraju da nastave školovanje, ili da traže posao u inostranstvu. Brojni su razlozi za podsticanje iseljenja, tu su razlike u zaradama, nedostatak poslova, neusklađenost u dijelu stručnih kvalifikacija i visoka stopa nezaposlenosti među mladima, odnosno sveukupno loša situacija na tržištu rada i u sistemu obrazovanja/stručnog usavršavanja.

Mnogi koji žele što prije da odu jure za programima kao što su Erasmus+ programi mobilnosti, koji pružaju širok spektar studentskih i stručnih razmjena, i volonterskih i radnih programa mobilnosti. Veliki dio mladih u Crnoj Gori je učestvovao u ovim razmjenama od 2008. godine naovamo.

U gore navedenom tekstu lako se zaključuje da je razloga i mogućnosti za odlazak mnogo, ipak navela bih primjer meni bliske osobe koja je ponajviše uticala na moju odluku. Moj đeda Pero se sa punim pravom može nazvati uspješanim čovjekom, obišao je pola svijeta, od Kineskog zida, do Italije, Rusije, Francuske, družio se brojnim umjetnicima, političarima, intelektualcima. Otisnuo se od domovine u mladosti, prvo da studira, a onda i da radi u inostranstvu. Jednom prilikom sam ga ispitivala za sva ta putovanja i život u drugim zemljama, oduševljeno, jer sam o tome mogla samo da maštam. Međutim, kaže on meni: ,,Sve je to lijepo, i ako budeš imala priliku da posjetiš i sama ćeš se uvjeriti, ali bogami sinko meni je najljepše bilo u mom selu u Krivačama”. Razgovor o svim tim čuvenim svjetskim gradovima je tekao suvoparno, štaviše duža su bila moja pitanja od njegovih odgovora, ali sada kada je počeo da mi govori o svojoj domovini kao da je živnuo. Pričao mi je o majci koja se odricala svega da bi njega školovala, o drugovima, seoskim poslovima, životinjama, teškom ali srećnom djetinjstvu, a potom i o tome kako ga je život odveo na puteve dalje od Crne Gore. Uvijek je mislio da će se vratiti i da je taj odlazak samo privremen, možda godina, dvije, tri, međutim to je samo ostala pusta zamisao. ,,Žao mi je što se nisam vratio u Crnu Goru, a možda najviše zbog majke, njoj sam najviše dugovao, a najviše me željna ostala, kasno sam shvatio da novac ne može mene da zamjeni. Sad kad sagledam, moje najljepše godine su bile u Crnoj Gori”, zamišljeno je rekao moj đede. Tužno je bilo slušati, ali taj razgovor je za mene bio otrežnjujući, kao da se srušila iluzija njegovog savršenog života koju sam imala u glavi. Sigurna sam da naplata za odlazak stigne kad-tad, na kraju ti ljudi, među kojima je i moj đede, čitavog života potajno pate za vremenima koja ne mogu da se vrate, već su ostala samo uokvirena kao najljepša uspomena.

Zato bih otkazala tu kartu i ostala tu gdje jesam. Ne želim novac i uspješnu karijeru kilometrima udaljena od kuće, jer video poziv ne može da zamijeni prisustvo dragih ljudi. Ne želim da ostanem u životu željna majke, oca, brata, sestre, prijatelja, porodice. Ne želim da moje dijete odrasta, a da ne zna šta je to brodet, kačamak, pljevaljski sir, šparoge, njeguški pršut, masline… Duša bih me boljela da živim u zemlji koja je drugačijeg mentaliteta od našeg i koja zasigurno neće imati naše lijepe običaje, festivale, praznike. Ne bih voljela da sutra moje dijete uči o Puškinu, Tolstoju, a da prethodno ne zna djela Petra II Petrovića Njegoša.

Smatram da je naljepše u mojoj zemlji empatičnost našeg naroda, jer ako imaš problem, to nije samo tvoj problem, već i problem tvoje porodice, kumova, dobrih komšija i drugova. Nekoliko puta sam svjedočila da se u Beogradu ljudima sloši, ili padnu, a više od 80 odsto njihovih sugrađana okrene glavu, nastave žurno da idu za svojim obavezama. U inostranstvu je to sasvim prirodno, svako gleda svoja posla, ljudi su hladni i otuđeni, dok mi u našoj zemlji, možda nekad i zabadamo nos gdje nam nije mjesto, ali uvijek smo spremni da priteknemo u pomoć kada je to moguće. Crna Gora ima brojne male gradove u kojima se svako sa svakim poznaje, dovoljno je da kažeš prezime i već svi znaju sve o tvojoj porodici. Ta povezanost je ključna u kriznim vremenima. Ostala su mi urezane priče starih ljudi koji su govorili kako su se pomagali svi međusobno za vrijeme ratova, zemljotresa, inflacija. Taj osjećaj da nisi sam i da imaš na koga da se osloniš je najveća sreća.

Zaključak

Veća je hrabrost ostati u Crnu Goru i uhvatiti se u koštac sa problemima. Možda me čekaju brojne izgubljene bitke, ali za ovu zemlju se vrijedi boriti, uostalom zato sam i izabrala novinarsku profesiju kako bih makar nekom vratila vjeru da ovdje vrijedi ostati.

Sa druge strane,  znam da mi ulice Beča, ili Londona ne bi pričinile dugotrajno zadovoljstvo. Draže mi je da se kupam u naše Jadransko more i da šetam kroz stari grad u Kotoru, da se nadišem svježeg vazduha na Lovćenu, pođem na rafting na Taru, pomolim se pod manastir Ostrog, skijam u Kolašinu, pravim piknik na Skadarskom jezeru, šetam kolijevkom crnogorske kulture – Cetinjem. Ne bih imala srca da sve ovo zaboravim i ostavim, i zato ću definitivno otkazati tu kartu i ostati tu gdje jesam.

Internet izvori:

Odliv mozgova – trendovi i izazovi, dostupno na: http://arhiva.skupstina.me/images/dokumenti/biblioteka-i-istrazivanje/2020/Odliv_mozgova_u_pojedinim_evropskim_zemljama.pdf

Na koji način migracija, ljudski resursi i tržište rada međusobno djeluju u Crnoj Gori, dostupno na: https://openspace.etf.europa.eu/sites/default/files/2021-07/Migration%20human%20capital%20and%20labour%20market%20in%20Montenegro_Montenegrin%20version_0.pdf

****************

Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu “Otkažite kartu, ostajem”. Svaki pristigli esej objavićemo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na društvenim mrežama. Eseje objavljujemo u autentičnoj formi, s tim što su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramatičke i pravopisne greške i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja biće novčano nagrađena.