Moja domovina, ona je sama po sebi posebna i jedinstvena. Ovdje ljudi puno rade, a malo zaradjuju. Svi idu ,,trbuhom za kruhom” ali kad bi birali da idemo tamo gdje su ljudi uvijek spremni da nam pomognu, ma kakva nas nevolja zadesila, svi bi mi birali Crnu Goru.

Svaki kutak, ove kršem bogate dive ima svoju pjesmu, svoju priču i svoju dušu. Ovdje ljudi igraju i pjevaju, uvijek su nasmijani. Talas vas miluje, obala ljubi, a sunce vam se osmjehuje iznad visokih planina. Na telefonu su razne kontroverze, na televizoru pogrešni programi, a u novinama crna hronika. Da, ovdje ne ide sve glatko, ali gdje ide? Manimo se telefona, novina pa i televizora, kad je ovdje priroda tako čarobna, tu, U Crnoj Gori, a kao da je na kraju svijeta! Svi imamo svoje probleme i nedostatke, ali ja sam rodjena ovdje i zaljubila sam se u ovu zemlju, u drevne tradicije koje se prenose sa generacije na generaciju, u more, u jezera, u rijeke. U rodnu zemlju, gdje kliker da posadiš on bi rodio. Ja smatram da ljudi treba da žive i rade za dobrobit svoje male domovine, čineći je još ljepšom. ,,Gdje si rodjen tu si dobro došao” kako kaže poslovica i tu si sigurno najpotrebniji.

Dubai ima Burj Khalifu, Pariz Luvr ali mi sada i zauvijek, ovdje imamo jedni druge i kako možemo preći preko tog bogatstva?

****************

Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu “Otkažite kartu, ostajem”. Svaki pristigli esej objavićemo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na društvenim mrežama. Eseje objavljujemo u autentičnoj formi, s tim što su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramatičke i pravopisne greške i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja biće novčano nagrađena.