Prava ljepota putovanja ne sastoji se u upoznavanju novog pejzaža, već u mjenjanju pogleda na svijet…

Zdravo, ja sam Teodora Pavićević. Danas Vas vodim u svijet otkazivanja. Podjite za mnom da čujete kakav je to svijet.

Došla sam da kupimo karte za Pariz. Grad ljubavi i ljepote. Majka je naručila četri karte i počela da nam priča o Parizu i ljubavi, dok je ja nisam slušala. Prišla sam blagajniku i rekla da otkaže moju kartu. A zatim se okrenula prema majci i rekla:

“Pariz možda jeste grad ljubavi, ali moja ljubav je odje u ovom gradu, u ovoj državi, u ovom selu. Zašto ići u grad ljubavi kad i ođe ima ljubavi samo treba naći pravu. Otkaži kartu, ostajem.” Uzimam kofer u ruke i odlazim prema taksiju…

Prošlo je dvije godine. Nalazim se na istoj onoj željezničkoj gdje sam otkazala kartu i ostala. Iz voza vidim majku kako trči prema meni i počinje da mi priča o Parizu i ljubavi i kako sam mogla poći sa njima i naći ljubav svog života. Ne slušajući je nasmiješih se i rekoh:

“Majko, nije ljubav samo u Parizu, ljubav je pored mene.” Sa osmjehom na licu pogledah u njega, stegoh mu ruku isprepletanu sa mojom. Majka sva u čudu me gleda.

“Ovo je Nikola, majko. Moja ljubav. Znam da je Pariz grad ljubavi, ali za mene nije, niti će ikad biti. Ljubav je u mom srcu. U mom gradu. U ovoj državi. Tako da svaku kartu otkaži, ostajem. Svako putovanje otkaži. Ne treba mi niko da me ljubi u Pariz i drži za ruku u Rimu. To treba ođe. U mom gradu da uradi. Ovdje i sada. Pred ovoliko ljudi i putnika koji ne otkazuju kartu, među onima koji putuju u grad ljubavi i misle da je samo tamo ljubav. Ljubav je svuđe. Na svakom koraku, majko. Samo smo mi slijepi. Ne gledamo dovoljno daleko, a i ne želimo. Treba tražiti srcem. Moja majko misliš da samo u Parizu ima ljubavi. Na svijetu postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo da je na sred pustinje ili u sred velikog grada. A kad se osobe sretnu i njihovi se pogledi ukrste, osjeti se ta ljubav. Ljubav je madjioničar koja izvlači čovjeka iz vlastitog šešira. Kakav Pariz majko. Ljubav je tu pored mene, bila ja u Parizu ili ovdje u moj grad Bar, ljubav je tu. Tako da od danas otkaži kartu, ostajem. Niđe ne idem. Moje pitovanje je ljubav. Džaba ja majko putujem neđe kad nemam ljubav…”

Ovo je moj svijet otkazivanja. Od danas kazem: “Otkaži kartu, ostajem.” Nidje ne idem. Želim da ostanem u mom gradu i da ljudima pokažem da nije ljubav samo u Parizu, grad ljubavi. Ljubav je svudje oko nas, samo treba traziti srcem.

****************

Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu “Otkažite kartu, ostajem”. Svaki pristigli esej objavićemo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na društvenim mrežama. Eseje objavljujemo u autentičnoj formi, s tim što su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramatičke i pravopisne greške i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja biće novčano nagrađena.