Jednog dana, ratarev konj je pregrizao svoje uže i pobjegao. Kada su to komšije saznale, došle su kod ratara i zakukale:
– Kakva šteta!
– Možda, rekao je ratar.
Sledećeg dana, odbjegli pastuv se vratio i doveo sa sobom sedam divljih konja.
– Kakva sreća! – povikaše komšije.
– Možda, rekao je ratar.
Sledećeg dana, ratarev sin je uzjahao jednog od divljih konja, ali ga je neukroćena životinja zbacila.
– Kakva šteta! – zavapiše komšije nad mladićevom slomljenom nogom.
– Možda, rekao je ratar.
Sledećeg dana, carevi vojnici su došli u selo da mobilizuju ljudstvo za rat. Ratarevog sina nisu odveli zbog njegove povrede.
– Kakva sreća! – saglasne su bile komšije.
– Možda, rekao je ratar.
Komentar: Život je proces nevjerovatne kompleksnosti u kom nije moguće odrediti krajnje posledice bilo kog događaja, te se treba čuvati od utroška suviše energije na prosuđivanja šta je po nas sreća, a šta ne.








0 Comments