Evropski sud za ljudska prava je danas donio presudu u predmetu Baranin i Vukčević protiv Crne Gore (predstavka br. 24655/18 i 24656/18), kojom je jednoglasno utvrdio da je država prekršila procesni aspekt zabrane mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (čl. 3 EKLJP) zbog nedjelotvorne istrage policijskog zlostavljanja Baranina i Vukčevića u Zlatarskoj ulici 24.10.2015. godine.

Baranina i Vukčevića je u ovom postupku zastupala izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc-Prelević, saopšteno je iz ove nevladine organizacije.

HRA podsjeća na to da je podnosioce predstavke pretuklo više policijskih službenika u centru Podgorice 24.okrobra 2015, oko 22:30 sati, poslije razbijanja protesta u organizaciji političke koalicije Demokratski front. Njih dvojica nisu učestvovali u bilo kakvim izgredima, nisu pružali otpor službenicima policije, policija ih nije uhapsila, niti je protiv njih pokrenut bilo kakav postupak. Baranina i Vukčevića su te noći službenici policije primorali da legnu na trotoar, a zatim su im nanijeli više udaraca, čije su posljedice bili obimni hematomi, utvrđeni ljekarskim nalazima. Pored toga, službenici policije su ih izložili nečovječnom i ponižavajućem postupanju jer su na njih vikali, psovali ih i vrijeđali, a zatim povrijeđene ostavili da leže na ulici bez pomoći. O događaju postoji i video zapis objavljen na internetu. Do danas, više od pet godina kasnije, policajci koji su izvršili krivična djela prema podnosiocima predstavke nijesu identifikovani, a slučaj se još uvijek nalazi u predistražnoj fazi.

Evropski sud je utvrdio da nadležni državni organi, prvenstveno tužilaštvo i policija, nisu sproveli efikasnu i djelotvornu istragu kako bi otkrili počinioce zlostavljanja i adekvatno ih kaznili. Utvrđeno je da istraga nije bila brza, temeljna, nezavisna i nije omogućila dovoljan javni nadzor, što je znatno umanjilo njenu sposobnost da identifikuje odgovorne osobe. Takođe, utvrđeno je da ni nakon donošenja odluke Ustavnog suda državni organi nijesu učinili dovoljni napor da nedostatke istrage otklone i da se povinuju uputstvima Ustavnog suda. Sud je zaključio da činjenica da je utvrđena odgovornost komandanta SAJ-a za pomoć izvršiocima zlostavljanja i da je sankcionisan zbog toga, ne može dovesti do zaključka da je država izvršila svoju dužnost prema članu 3 Konvencije da sprovede djelotvornu istragu.

Iako je državna tužiteljka nakon donošenja odluke Ustavnog suda nastavila sa sprovođenjem većine neophodnih istražnih radnji, poput saslušanja većine svjedoka kojima je bilo moguće ući u trag, Sud je ukazao da to nije učinjeno odmah, već tek dvije godine nakon incidenta, uprkos tome što je ažurnost jedan od ključnih elemenata efikasne istrage.