Gnoza i Gnostici u evropskoj intelektualnoj istoriji su uglavnom povezani sa ranim hrišćanstvom. Ipak, gnostika je bilo u svim vremenima. Gnoza – božansko znanje – oduvijek je bila i još uvijek je snaga koja se može direktno preneti svakoj osobi, bez obzira na religizne sisteme ili tradicije.

Riječ gnoza je grčkog porijekla i znači „svijetlo znanja“. Koje znanje i vjerovanje gnostici imaju i koji duhovni put oni slijede, obično je rijetko poznato. Gnozu može doživeti samo onaj ko je u direktnom kontaktu s njom u svom srcu. Ta povezanost ga mijenja, tako da on poslije toga nije više isti kao prije. Čak vjekovima kasnije, zapisi gnostika su fascinirali ljude.

Vjekovima, razne pisane tradicije ranih hriščanskih gnostika bile su poznate iz nagovještaja u knjigama Inkvizicije Katoličke crkve. Pažnja javnosti je vraćena 1945, kada su objavljeni izvorni gnostički tekstovi, pronađeni u Nag Hammadiju, u Egiptu. Od tada je bilo objavljeno mnogo tekstova o gnosticizmu.

Moćan dah prožima drevne spise

Gnoza nije zamršena struktura ideja – iako su drevni rukopisi govorili jezikom koji nije lako razumljiv čitaocu. Onaj ko pokušava da shvati drevne gnostičke tekstove samo inetelektualno, teško da će biti u stanju da shvati suštinu njene duhovne poruke. Izgleda da je snaga, moćni dah iza riječi taj, koji pokreće čitaoca u najdublje djelove njegovog uma. Ali ako otvori svoje srce, ako ima vjeru i njegova intuicija, može otkriti taj preobražavajući „Dah Boga“.

Jedan od najpoznatijih gnostičkih spisa je „Misterija Pistis Sofije“. Holandski rozenkrojceri i su-osnivač Lectorium Rosicrucianuma, Jan van Rajkenborg, ponovo su objavili gnostički rukopis i pomogli svojim objašnjenjima duhovnim tragaocima. Naslov vrlo precizno ukazuje na prirodu gnoze kao misterioznu povezanost između vjere (pistis) i mudrosti (sofia).

Gnoza je zračenje, duhovno Svijetlo. Ona je koncentrisana u gnostičkim spisima i prisutna je u atmosferi. Ona želi da probudi i trgne čovjeka. Naročito u današnjoj eri Vodolije, oni koje tragaju za unutrašnjim znanjem su u mogućnosti da otkriju gnostičko zračenje u sebi i da rade s’ njim.

Duhovna suština leži u čovjekovom srcu

Gnoza je apsolutno znanje. Otkriva je božansko biće. Ona se ne obraća intelektualnoj sposobnosti i emocijama. Ona nije religija. Gnoza se ne može opisati, iako su mnogi spisi istinito svjedočenje gnoze, niko ne može podučavati o njoj. Posrednik je sama gnoza.

Gnoza se otkriva čovjeku unutrašnjim putem, koji ne može biti shvaćen, niti prihvaćen snagom ega. To je zato što gnostičko zračenje dodiruje čovjeka u njegovom srcu. Tu leži centralna duhovna suština njegovog bića: duhovna iskra, besmrtni princip unutar čovjeka. Porijeklo duhovne iskre nije u prolaznom svijetu u kojem čovjek živi, već u vječnosti, u božanskoj sferi gdje gnoza obitava. Zbog toga gnostičko zračenje korespondira sa duhovnom iskrom ili kako rozenkrojeceri kažu – sa „Ružom Srca“.

h2. Oslobođenje duše

Čovjek koji osjeti da gnostičko zračenje dodiruje „Ružu Srca“ i aktivira duhovnu iskru njegovog srca, prolazi kroz dramatično iskustvo. Pošto je dao prostora i usmjerio pažnju na taj unutrašnji prostor, stoji pred otkrićem novog unutrašnjeg svijeta. Gnostičko zračenje pokreće proces samo-osvješćivanja. Ono daje čovjeku znanje o njegovom porijeklu i pravoj sudbini – i vodi ga do duhovnog znanja iz prve ruke.

Kao izvor Svijetla, Ruža Srca počinje da širi gnostičko zračenje u krv. Tako, nove sposobnosti bivaju probuđene u čovjekovom umu. Um i srce se ujedinjuju preko gnostičkog zračenja, i počinje hodočašće Svijetla kroz čovjekovo tijelo.

Zahvaljujući tom procesu, čovjek se strukturalno i kompletno mijenja. Oslobođen je od sopstvenih otpora, iluzija i ograničenja, koji stoje između njegove unutrašnje suštine i Duhovnog Svijetla. Primajući „Svjetlosnu hranu“, nova životnost se uzdiže iz Ruže, koja može postepeno osloboditi sebe od vezanosti za materiju i povezati se sa Duhom Boga.

Tišina u Bogu

Takav čovjek – pravi gnostik – razvija nov, pozitivan stav prema životu, jer je stvarno doživeo duhovnu iskru u sebi. On postaje svjestan „onog Drugog“ u sebi, koji dolazi iz vječnosti i želi tamo da se vrati. Pravi gnostik posvećuje cio svoj život tom „Drugom“ i pomaže mu da se vrati u vječnost.

Jedan od najvažnijih aspekata u kojem gnoza vodi čovjeka na put povratka, jeste mir i tišina srca i uma. To je prava harmonija s Bogom. Taj mir ne znači odmor na kraju napornog dana, već harmoniju božanskog trenutka. Onaj ko živi u polju snage vječnosti je miran i tih iznutra. On se stapa s Drugim i zato je tih.

Gnostici svih vremena svjedoče o tom unutrašnjem miru i pokušavaju da pruže tragaocima razumijevanje gnostičkog puta otkrovenja. Primjer za to su Jakob Beme, obućar i filozof, Johan Valentin Andrea, pisac i teolog, ili čak Jan van Rajkenborg, osnivač Lectorium Rosicrucianuma.

Izvor: lectoriumrosicrucianum.org