Prema posljednjoj Studiji o mladima koju je sprovela NVO Centar za građansko obrazovanje, skoro polovina ispitanika smatra da abortus nikada nije opravdan, uprkos sve većem broju maloljetničkih trudnoća, ali i prekidanju istih.

Manje od trećine redovno koristi kontracepciju, dok je prisutvo homofobije i dalje veoma visoko.

Stavovi o apstinenciji su nešto liberalniji, međutim, više od 16 odsto mladih smatra da je apstinencija prije braka vrlina kada je riječ o ženama.

Među učenicima sa kojima smo razgovarali u dvorištu podgoričke gimnazije, gdje se kroz pet predmeta izučavaju lekcije koje se tiču seksualnog vaspitanja i obrazovanja, razgovor o ovoj temi ipak izaziva stid.

“O seksualnom obrazovanju u školi ne učimo dovoljno. Lekcije o ovoj temi uglavnom su na kraju udžbenika iz biologije i one se najčešće prelete, pa čak i preskoče, jer profesori smatraju da je važnije posvetiti se nekim drugim oblastima“, kaže učenica trećeg razreda, koja je bila raspoložena da govori za PCNEN.

I njen vršnjak koji pohađa elektrotehničku školu sličnog je mišljenja, s tim što on ukazuje na to da se ne sjeća da su do sada u školi zalazili dalje od anatomije ljudskog tijela.

Oboje se o seksu (i svemu što on podrazumijeva) informišu preko interneta, a saglasni su da bi seksualno obrazovanje trebalo uvesti kao obavezan predmet, iako ni jedno ni drugo ne vjeruju da će se to desiti, makar za vrijeme njihovog školovanja.

“Mi slušamo o zaštiti i polno prenosivim bolestima, ali to je uglavnom prilikom kampanja oko Dana borbe protiv HIV-a. O seksualnom zlostavljanju ne učimo“,  kaže nam sagovornica iz gimnazije.

Ipak, seksualno nasilje i uznemiravanje aktelnije je, čini se, nego ikad, a ispovijest glumice Milene Radulović o zlostavljanju od strane učitelja glume Mike Aleksića pokrenula je lavinu priznanja žena o sličnom iskustvu koje su pretrpjele.

Nevladine organizacije u susjednim zemljama, podstaknute slučajem glumice i drugih žena koje su se usudile da obznane svoje traume, pokrenule su inicijative za uvođenje seksualnog obrazovanja kao obaveznog predmeta u nastavne programe, smatrajući da edukacija može doprinijeti suzbijanju zlostavljanja.

U Hrvatskoj je, na primjer, inicijativa za uvođenje sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja kao obaveznog, zasebnog predmeta u sve škole prikupila oko devet hiljada potpisa za kratko vrijeme. Interesovanje je veliko i u Srbiji, gdje su vlasti obećale su da će razmotriti ovaj predlog.

Kakva je situacija u Crnoj Gori?

Tema seksualnog obrazovanja aktuelizuje se povremeno i u Crnoj Gori, ali odgovori su uvijek isti – popunjen fond časova, nedostatak kadra, pokrivenost tema iz ove oblasti kroz druge redovne i izborne predmete.

Iz nevladine organizacije Juventas, odakle je više puta pokretana inicijativa da se ovaj predmet uvede kao obavezan, navode da se u međuvremenu nije mnogo radilo na tome, te da je jasan stav dosadašnjih donosioca odluka da za seksualno obrazovanje nema mjesta u nastavnom program.

Jovan Dašić

“Takođe, do sada nije bilo pozitivnog odgovora na sve naše inicijative da se predmet ‘Zdravi stilovi života’ uvede kao obavezan nastavni predmet, iako su, pored zagovaranja Juventasa, predlog podržali brojni stručnjaci iz oblasti zdravstva i prosvjete, posebno ginekolozi, urolozi, te psihološki i pedagoški radnici“, kaže za PCNEN Jovan Dašić, savjetnik za javno zdravlje u ovoj NVO.

“U Crnog Gori i njenom obrazovnom sistemu i dalje je, u određenim sredinama, seksualno i reproduktivno zdravlje tabu tema, dok se pojedini odrasli (roditelji i nastavnici) odnose prema polno-prenosivim bolestima kao prema nečemu što ne postoji ili o čemu je sramota i stid razgovarati“, kaže Dašić.

U saglasju sa ovim stavom su i razmišljanja psihologa Radoja Cerovića.

“Situacija u komunikaciji između polova je veoma loša, a kulturne norme u crnogorskom društvu takve da je pristup seksualnosti i dalje ogroman tabu, pa čak i više nego u prethodnim generacijama, što ima  dramatične posljedice po mentalno zdravlje i komunikaciju u društvu“, kaže on za PCNEN.

Na pitanje da li je, kako bi se ta situacija popravila, neophodno uvesti seksualno obrazovanje u nastavni program, Cerović nema dilemu.

“Pa naravno, ne znam šta smo do sada čekali! Ali bih odmah rekao da se ma'nemo ćorava posla ako ćemo da uvalimo vruć krompir profesorima biologije ili građanskog obrazovanja, da ih pustimo da se preznojavaju u pokušaju da preko usta preture riječ ‘vagina’ ili nešto tome slično. Da nam se sve svede na osnove ginekološko – urološke funkcije, sa akcentom na stravljivanje od polnih bolesti. Ti i takvi farsični pokušaji su i ranije ponegdje sprovođeni sa  jedinim rezultatom da jednu i inače anksiogenu temu pretvori u pravi pakao. To se tako ne radi i ako tako bude bolje je pošteno odustati na samom početku“, kaže Cerović.

On ističe da ne vjeruje u klasični pristup materiji seksualnog obrazovanja.

Nastavnici bi se, objašnjava, našli u procjepu između zahtjeva materije, sopstvenih psiholoških ograda i zabrana, moralizma roditelja i zajednice, i hormonskih talasa adolescenata.

“Potrebno je pristupiti putem efikasnih i interaktivnih online sistema obuke koje učenici mogu na miru i uz privatnost da odgledaju, da anonimno ili, uz minimalno izlaganje, postavljaju pitanja predavačima koji nijesu iz njihove škole. Na taj način mogu da dobiju i  metod nastave i testiranja koji će olakšati onima koji su najpovučeniji i najintrovertniji da bez pretjeranog stresa i treme pristupe toj materiji. Tim psihologa, seksologa i stručnjaka za produkciju interaktivnih audio-vizuelnih sadržaja bi trebalo da razviju modernu i interesantnu online obuku prvo za adolescentski uzrast“, kaže Cerović.

ZZŠCG: Ne postoji potreba za zasebnim predmetom

Iz Zavoda za školstvo (ZZŠCG) smatraju da se adolescentima u Crnoj Gori pruža dovoljno prostora za adekvatno zastupanje seksualnog obrazovanja.

“Pored predmetnih programa redovne i izborne nastave, kao što su Biologija i Zdravi stilovi života u osnovnoj školi kao i u gimnaziji, postoje i međupredmetne oblasti koje su sadržane u dokumentu pod nazivom Okvir za kroskurikularno uvođenje sadržaja održivog razvoja u crnogorski obrazovni sistem za osnovne škole, kao i međupredmetne oblasti u gimnaziji, koje su nastavnici dužni da u okviru predmeta realizuju“, kaže za PCNEN Radoje Novović, načelnik odsjeka za unapređenje obrazovanja.

Jedna od tih međupredmetnih oblasti je, navodi Novović, i Zdravstveno vaspitanje i obrazovanje, kroz koje je prepoznato i područje seksualnog obrazovanja.

Kako on objašnjava, u svakom predmetnom programu postoji slobodni dio od 15 do 20 odsto, kroz koji nastavnici mogu da autonomno uvrste sadržaje “koji su od značaja za holistički razvoj ličnosti svakog učenika, pa i sadržaje seksualnog obrazovanja“.

Ovakav pristup, ističe Novović, dovoljno je efikasan da ne postoji potreba za uvođenjem seksualnog obrazovanja kao posebnog predmeta sa punim fondom časova.

Iz ZZŠCG naglašavaju da će nastaviti da razvijaju, primjenjuju i evaluiraju pristupe, te da je saradnja po ovom pitanju sa zaiteresovanim stranama dragocijena i dobroddošla.

“Koncept ‘kroskurikularnog pristupa’ u oblasti seksualne edukacije odnosno prožimanja cjelokupnog školskog programa ciljevima  seksualnog obrazovanja je praksa koja, po našim procjenama, dugoročno donosi najveću i održivu korist po zdrav razvoj djece i mladih, ali je složen i višefazni proces“, navodi se u odgovorima dostavljenim našoj redakciji.

Percepciju seksualnosti mijenjati iz korijena

Psiholog Radoje Cerović naglašava da je, kada je riječ o seksualnom nasilju i ostalim pitanjima iz ovog domena, neophodno je da se strah i stid konačno smanje, a “posebno da se sruši jedna mizogina percepcija seksa u kojoj su žene percipirane kao divljač, a seksualnost kao više-manje nasilan ili forsiran čin“.

“Mogućnost bilo kakve komunikacije je sahranjena pod slojevima osuda, strahova, stidova i zabrana. Nasilnici odlično znaju da je ponekad lakše trpjeti nasilje, nego podići glas. Mi često govorimo na temu mijenjanja stavova muškaraca i borbe protiv tzv. ’toksičnog maskuliniteta’. Dobro, to je nesporno, ali zaboravljamo da je neophodno dati ženama ’pravo glasa’, osjećaj prava na sopstveno tijelo i na sopstvenu seksualnost i lišiti ih tog prokletog straha da slovo izuste na tu temu”, kaže Cerović.

On ukazuje na to da cijela globalna akcija u borbi protiv ovog problema zaboravila jednu široku oblast djelovanja: “Onoga dana kada žene budu ponosne na svoj pol, na svoje tijelo i osjećale apsolutno pravo na izraze sopstvene seksualnosti, svima će postati jasno da je ‘ne’ tačno to, a ne ‘možda’ i da je ženama jedan pogled dovoljan da stavi do znanja koja je granica. Da se žena osjeća zaštićeno, podržano od strane društva i institucija, i da se osjeća slobodno da govori na temu seksualnosti, pa time, ako treba, i zlostavljanja”.

U NVO Juventas smatraju da obavezna edukacija u školama iz domena seksualnog i reproduktivnog zdravlja može suzbiti kako nasilje, tako i seksualno neodgovorno ponašanje.

“Kvalitetno osmišljena i kvalitetno sprovedena nastava iz oblasti seksualnog obrazovanja mogla bi značajno da doprinese suzbijanju seksualnog nasilja i uznemiravanja, jer bi mladi učili o seksualnosti, seksualno odgovornom ponašanju, spremnosti za seksualne odnose, pristanku partnera ili partnerke, te konkretno o negativnim pojavama kao što je seksualno nasilje“, navode iz Juventasa, dodajući da očekuju da se novoizabrana Vlada Crne Gore izjasni po pitanju reorganizovanja predmeta Zdravi stilovi života iz izbornog u obavezni za učenike i učenice srednjih i osnovnih škola.

 

 Seksualno obrazovanje zastupljeno kroz druge predmete

Seksualno obrazovanje u Crnoj Gori u gimnazijama, direktno ili indirektno zastupljeno je u redovnim i izbornim predmetima kao što su Psihologija, Građansko obrazovanje, Medijska pismenost i Zdravi stilovi života.

Kada je riječ o srednjim stručnim školama, ova oblast izučava se kroz biologiju, psihologiju i sociollogiju.

U osnovnim školama se sadržaji seksualnog obrazovanja mogu naći u predmetu Biologija u devetom razredu i u Zdravim stilovima života u osmom ili devetom razredu.

Miljana DAŠIĆ