Svojim skorašnjim potezima Studentski parlament Univerziteta Crne Gore (SPUCG) pokazao je da će oportunizam još dugo baštiniti kao tradicionalnu vrijednost. Ipak, lakoća kojom se dojučerašnjim saveznicima i nadređenima zabije nož u leđa uvijek iznenađuje. Prosto se čovjek nada da poltron izgradi neku istinsku odanost.

Naša je obaveza kao članova Studentske Inicijative Crne Gore da ukažemo o kakvoj se pritvornoj organizaciji radi zbog toga što ne možemo da prećutimo glumljenje integriteta.

SPUCG je, po pitanju studentskog življa, jedna sasvim beznačajna organizcija. Sebi pripisuju atribut „krovne organizacije“, što jedino može imati veze sa tim što se za potrebe parlamenta i studentskih organizacija izdvajaju iz budžeta: 90.000 za SPUCG i 300.000 za studentske organizacije. O raspodjeli sredstava niko ne vodi računa. Na vlast dolaze izborima na kojima po pravilu nema više od jednog kandidata jer se krišom raspiše konkurs a za kršenje propisa odgavaraju samo interno. Jedina konkretna djelatnost im je fingiranje zastupljenosti studenata u donošenju odluka po pitanju visokog obrazovanja i studentskog standarda. Pozicija je pogodna za „napredovanje“, te studenti-predstavnici bivaju shodno svojem pregalaštvu u udvorništvu nagrađeni. To je, između ostalog, razlog što su pojave poput Ivice Todorovića, Miloša Pavićevića, Miloša Vujoševića i onih koji se i dalje vrzmaju po Univerzitetu, iako nijesu studenti jače od deset godina.

Očajni uslovi u kojima se odvija nastava, loše stanje studentskih domova, nepostojanje izdavačke djelatnosti za nove udžbenike ne zavređuju njihovu pažnju

Opšti nemar za studentska pitanja je jedna od glavnih djelatnosti, nebitno što se busaju pravo u ranjeni studentski standard. Studentskih predstavnika na fakultetu nema, i inicijative koje poteknu od samih studenata pripisuju sebi u zaslugu.Oni i dan-danas žive u uvjerenju da su oni odgovorni za izgradnju novog doma a ne čisti aktivizam ljudi poput Blaža Marinovića ili Ognjena Jovovića koji su bili organizatori protesta 2011. Štaviše, SPUCG gotovo da nikad ne zasijeda niti objavljuje materijale sa sjednica, što znamo pošto naš član Mato Kankaraš već 4-5 mjeseci nastoji da iskamči ove podatke, zbog čega se obratio i Agenciji za slobodan pristup informacijama. Mimo njih je prošla sramna reforma obrazovnog sistema 2016. godine I privatizacija državnog prostora i otvaranja „Desetke“, đe je omogućeno da privatnici profitiraju na studentima. Očajni uslovi u kojima se odvija nastava, loše stanje studentskih domova, nepostojanje izdavačke djelatnosti za nove udžbenike ne zavređuju njihovu pažnju. Kada je student Đorđije Drinčić bio žrtva plagerizma od strane prof. Bojane Lakićević-Đuranović, nijesu prokamenili na sjednici Senata, đe se ustanovilo da se ne može utvrditi je li u pitanju plagijat. Vrhunac njihovog pregalaštva je namještanje izbora i organizovanje studentijada na račun kojih izvuku dobre pare.

Želeći da istrajemo u principijelnosti borbe za slobodni i autonomni Univerzitet, nećemo dozvoliti da dojučerašnje sluge glume integritet već ćemo nastojati da Univerzitet dosegne do Jaspersovog ideala da bude „savez profesora i studenata u potrazi za stinom”

Zbog nelegitimnosti njihovog izbora i udvorničko-amortizerske uloge u studentskom životu, naše neformalno udruženje je organizovalo 12. marta 2019. skup pod nazivom „Velika studentska skupština“, đe smo, u prisustvu više stotina studenata, po pometu, raspuštili SPUCG. Tada smo isticali iste zahjeve za smjenu partijskih kadrova, rektora Danila Nikolića i predsjednika UO UCG Duška Bjelice i bili smo prozvani da smo partijski instruisana družina koja kvari omladinu, a sad, vjerovatno u naletu epifanije promjenom vlasti, odjednom obrnuše priču! Dobar dio kadrova (poput Aleksandra Šipčića, Milene Šekularac, Šćepana Radevića, Lidije Jošiović, Bojana Drljevića, Amara Rastodera…) bili su i za vrijeme našeg dejstvovanja aktivni u Parlamentu. S druge strane, svi „novi kadrovi” SPUCG-a ne bi postali predstavnici da im ovi dosadašnji nijesu pripomogli da budu jedini kandidati.

Izglasavanje nepovjerenja Dušku Bjelici od strane SPUCG nije čin ni od kakve moralne težine. U pitanju je oportuni postupak oprobanih poltrona kojima je namjera da se preko noći prekvalifikuju da budu metla i lopata novoj upravi ne bi li štrpkali i dalje. O kukavnosti ovoga čina govori činjenica da su izglasali nepovjerenje pet dana nakon što je Bjelica, videći da više nije podoban, sam podnio ostavku. Želeći da istrajemo u principijelnosti borbe za slobodni i autonomni Univerzitet, nećemo dozvoliti da dojučerašnje sluge glume integritet već ćemo nastojati da Univerzitet dosegne do Jaspersovog ideala da bude „savez profesora i studenata u potrazi za stinom”.

Studentska Inicijativa Crne Gore