Piše: Dragan D.Dragović

Sa jedne strane, ja sam veoma emotivno vezan za Montenegro airlines i volio bih da ostane takav kakav jeste – netaknut, a sa druge, pragmatično racionalne strane ja sam strogo protiv oblika njihove organizacije i zato mislim da MA obavezno mora da pretrpi korjenite promjene, i to sve do ukidanja.

Ali prije nego što nastavim, volio bih da dobijem odgovor na sledeća pitanja: 

–  kako “Zakon” tretira osobu koja je, bez ikakvog pisanog dokumenta ili nepisane izjave, jednostavno odlučila da VIŠE ne dođe na posao.

Pri ovome, kad kažem “Zakon“, ne mislim na Pravilnik o radnim odnosima u nekoj organizaciji ili instituciji, nego upravo mislim baš na najveću formu zakonskog akta koji postoji u našoj državi.

U tom smislu, postavljam dalja pitanja, a to su:  

– kako “Zakon” tretira tu istu osobu koja je ( SVOJEVOLJNO ! ) napustila posao i ostavila za sobom “Nered, Pustoš i Haos“ na svom radnom mjestu?

– Ili, kako taj isti “Zakon” tretira osobu koja svom “nasledniku“ nije predala SVE neophodne informacije ( materijalne i ne materijalne dokaze svog predhodnog rada na svom radnom mjestu ) i time, omogućila “nasledniku “ da zna šta je sve zatekao na svom novom radnom mjestu?

Da li takvo ponašanje i takva aktivnost ( po crnogorskom zakonu ) povlači za sobom određene sankcije prema takvoj osobi? I ako povlači, onda kakve su te posledice?

I ono što mene u ovom slučaju najviše interesuje, jeste pitanje: Kako “Zakon” tretira takve osobe ako su one, recimo: premijer ministar, resorni ministar, i dalje ( po hijerarhiji ) niži od njih? 

Da li je takvo ponašanje moguće u nekim tzv. “uređenim društvima i sistemima“?

Zašto, recimo, u nekim državama postoji zakonom jasno regulisan tranzicioni period:  i po pitanju vremena i po pitanju procedure.  Da li je to čisto formalno, ili je to suštinski zahtjev koji omogućava svima onima koji preuzimaju posao da se na najefikasniji, najbolji i najbrži način uključe u svoje buduće profesionane aktivnosti?

Po svemu sudeći, u pitanju je ovo drugo.

“Haos, Pustoš i Nered”

Svojevremeno su Britaniju potresle riječi: Krv, Znoj i Suze, a danas Crnu Goru potresaju riječi: Haos, Pustoš i Nered.  

Kad smo već kod toga, onda se moramo zapitati kakvu reakciju kod vas izaziva izjava bilo kojeg novog crnogorskog ministra ( iz bilo koje oblasti ) koji imaju jedan te isti komentar, a to je: Nas niko nije sačekao na radom mjestu – sem portira ! I mi smo zatekli HAOS, PUSTOŠ i NERED  na svom novom radnom mjestu“.

Da li je bivši premijer ministar Marković, “predao“ dužnost  novom premijeru  Krivokapiću?  Ako jeste, bilo bi interesantno da se javno objavi ta vrsta primopredaje njegove dužnosti, i to: kako je ona na izgledala i koliko je dugo trajala.

Postavljam čisto pragmatično pitanje: Kako je moguće da su osobe ( koji su bile na tako važnim državnim funkcijama – kao što je funkcija premijer ministra, resorniih ministara, i dalje ) mogle da dođu na takvu ideju da napuste  SVE ono čime su se do juče bavili i da “zalupe vrata za sobom”, i ostave  za sobom “ HAOS, NERED i PUSTOŠ “ na svom radnom mjestu. Pitam se: kakvi su to ljudi, koji su mogi da urade to što su uradili. 

“Španski Stid”

Pri tome, i pri bilo kojoj izjavi osoba iz vrha bivše države, ja sam imao veliki osjećaj tzv. “Španskog Stida“. A za one koje nisu imali prilike da čuju o čemu se to radi, onda ukratko,  radi se o tvom osjećaju velikog stida i srama za dejstvo osobe koja radi i izgovara takve stvari. Prosto, bilo me je sramota za njihove krajnje primitivne aktivnosti i izjave, ili što bi rekla omladina: “ Bilo me je BLAM”

Ako sankcionisanje takvih osoba nije predviđeno “ Zakonom”, onda je to veliki  zakonski propust. Ako jeste, onda se postavlja pitanje zašto naša nova vlast OLAKO prelazi preko toga, i zašto već nije pokrenula: NE političku odgovornost –  nego zvaničnu tužbu prema svima onima koji su se na taj način ogriješili o elementarne norme “Zakona”. Kakva smo mi država?! Pravno uređena država ili  “banana” država?! 

Bilo kako bilo, ja smatram da je takvo ponašanje, ne samo nedopustivo u bilo kojem smislu, i to: počev prije svega od zakona, zatim morala, etike, i sve tako redom do običnog normalnog  civilizovanog ponašanja.   

Lako je moguće da ja i preuveličavam, ali po meni ovakvo ponašanje pojedinaca iz bivšeg vrha države ( na svim nivoima ) je toliko opasno po istu tu državu, da bih to mogao okarakterisati kao neku vrstu Državnog Udara. I, shodno tome, ovakvo njihovo dejstvo zavređuje uvođenje vanrednog stanja u državi.

I zato upućujem apel novoj Vladi: Nemate pravo da  OLAKO pređete preko ovakvog krajnje neodgovornog ponašanja pojedinaca iz predhodnog vrha države, na čelu sa bivšim premijerom Markovićem. I upravo zato, morate da zavedete vanredno stanje u državi, i to sve dok pojedinici iz predhodnog vrha države ne izvrši primopredaju svojih dotadašnjih dužnosti. Tek kad se to napravi na jedan valjani i civilizovani način, i to po jasno utvrđenoj proceduri, tek tada se može reći da je dostignuta “ nulta radna tačka“ nove Vlade, i da to predstavlja početak rada Nove Vlade. 

I to je tek PRVI KORAK.  A do tada se ne može, niti smije preduzimati ni jedan jedini sledeći korak.  

I sad se vraćam na sami početak, tj. na Montenegro airlines!

Da li će MA ( ili bilo koja druga institucija, organizacija ili neka poslovna struktura u Crnoj Gori) ostati onakva kakva je bila ( tj. netaknuta ), zavisi – u prvoj mjeri – od ovog koraka. Mogao bih, apriori, da kažem da siguro neće ostati takva kakva jeste, nego će morati da pretrpi promjenu. A koje i kolike promjene, e to već prevashodno zavisi od toga šta smo zatekli i šta hoćemo dalje da radimo. 

I tako, tek nakon toga mogu da slijede sledeći koraci.

I na kraju, bez obzira koliko nam – u ovom momentu –  sve izgledalo URGENTO i HITNO, nova VLADA nema taj luksuz da pravi greške u koracima. U protivnom će se desiti da im se te iste greške vrate kao bumerag, čiji udar će da prouzrokuje takve posledice koje će dovesti do pada nove Vlade.

A mnogi baš to i priželjkuju.

PS.

Ja smatram da mora da postoji kontinuitet države, bez obzira na suprotno mišljenje nekih političkih partija i pojedinaca, koji su prolazili kroz izuzetno teške i krajnje neprihvatljive ativnosti tadašnjeg vrha države.

Takve stvari se ne smiju nikada ponoviti. A da se one ne bi ponovile, one moraju biti transparentne, jasno prikazane i strogo opisane, i to po svim njenim elementima. Jer, diskontinuitet u ovom slučaju znači samo “guranje stvari pod tepih”.

I zato, svaka nova vlada mora biti vlada kontinuiteta, koja jasno zna :

– što je bilo prije nje; 

– odakle kreće;

– kude ide;

– što treba da nadgrađuje i unapređuje, ali iznad svega mora da zna da određene stvari nikada ne smije da ponovi.