Autor: Miloš Krivokapić

Aktuelno je pitanje treba li nova vlast da postavlja svoje kadrove po dubini ili treba da raspise konkurs za te pozicije. Ako budu postavljali svoje kadrove bez znanja i iskustva, onda ce ličiti na DPS koji je zapošljavao svoje vojnike. Ako budu birali ljude po konkursu, onda to znači da će na pozicije opet staviti kadrove DPS-a, jer su oni imali strukturnu i institucionalnu prednost, iskustvo, know how, teren ih je prepoznavao za razliku od opozicionih glasaca.

DPS je uspostavio takvu korupcionašku i kriminalnu trodecenijsku vladavinu, da je bitno uticao na karijere birača koji su se nalazili na drugoj strani barikade. Objasniću kako to izgleda na ličnom primjeru.

Počeo sam da radim 2014. godine kao pripravnik za Societe generale banku, iako sam prethodno imao preko dvije godine radnog staža. Prijavio sam se na konkurs stručnog osposobljavanja i, zahvaljujući visokom prosjeku na faksu, dobio sam priliku da stažiram u banci. Uspio sam da ostanem u banci nakon pripravničkog, jer im je trebao radnik u Call Centru, a kako sam prethodno radio u Dormeu kao agent prodaje, direktor Retaila je ponudio meni tu poziciju, što sam prihvatio.

U to vrijeme povremeno sam pisao kritičke kolumne za Vijesti, portal Ekonomist i na svom blogu. Moguće je da sam bio jedini bankarski službenik u zemlji koji je otvoreno kritikovao vlast.

Vremenom sam otkrio strukturu zaposlenih u banci. Tu je bio sin ministra, sin ministarke, žena ministra, sin direktora rudnika, željezare, kćerka direktora druge banke, drugari prvog sina, bivši izvršni direktor banke postao je ekonomski savjetnik Đukanovića i itd. Ljudi su uglavnom dobijali poslove shodno rođačkoj i partijskoj pripadnosti u DPS-u, te na osnovu preporuka velikih klijenata banke.

Bilo je i izuzetaka, ali oni su teška manjina.

U banci mi nisu dali rješenje o stalnom radnom odnosu, pa sam se interesovao zašto je to tako, ako sam već imao ponajbolje rezultate u sektoru. HR je rekao da je to odluka komercijale, gdje sam radio, a komercijala je rekla da je to odluka HR-a. Bio je to ping pong, teren me prosto nije prepoznao.

Kada bi sada neka banka tražila zaposlene u računovodstvu, finansijama, kreditnoj analizi, rizicima ili back officu, ja ne bih mogao tu da dobijem posao, jer nemam iskustvo u tim oblastima. Drugo, za menadžerske pozicije traže višegodisnje iskustvo u nečemu, što opet nemam, jer sam često mijenjao različite poslove, kao npr. onaj na gradilištu. Rezultat toga je da sam faktički na entry levelu, za razliku od nečijeg DPSovskog ili satelitskog sina koji ima decenijski staž u nečemu, u koga je ulagano na seminarima, školarinama, obukama i itd, najčesce sa našim parama.

Sve su prilike da ću i ja pitati mog oca mandatara* da me sada teren prepozna, kao što je i Blažo pitao tatu Mila da mu građani Crne Gore finansiraju kompaniju plaćanjem računa za struju.

Napomena: Ovaj tekst je izvorno objavljen na autorovom FB profilu, a ovdje ga prenosimo uz njegovu saglasnost.

*Autor teksat nije sin mandatara za satav vlade Zdravka Krivokapića, ali nakon što ga je neko na društvenim mrežama doveo u tu vezu, Miloš je prihvatio i naglašava je – u ironičnom kontekstu