Pravila i program nastave za nikšićke učenike je isti kao na državnom nivou. Niži razredi ( od prvog do šestog, kao i prvi razred srednje škole) pohađaju nastavu u školama, podijeljeni u grupe, dok ostali prate online nastavu uz pomoć raznih platformi i uz konsultacije koje će se obavljati 15- odnevno u školi. Kod oba vida nastave, neophodna je mnogo veća podrška i angažovanje kako nastavnika, tako i roditelja, s obzirom na period pauze i ipak nekontinuiranog rada.

Kako su protekli prvi dani škole, pričali smo sa roditeljima, profesorima i učiteljima i djecom.

Marija Vujačić predaje CSBH jezik i književnost u OŠ “Mileva Lajović Lalatović”, najbrojnijoj školi u Nikšiću.

Kako gledate na ovakav vid početka školske godine? Naravno, uzimajući u obzir trenutnu epidemiološku situaciju, ali i činjenicu da su djeca van školskih klupa više od pola godine?

MV: Mišljenja sam da početak školske godine nije trebalo odlagati s obzirom na to da je predloženi model učenja podložan promjenama. Epidemiološka situacija je trenutno veoma komplekna, no djeci je bezbjedniji boravak u školi, nego na igralištima gdje provode veliki dio dana.

Sigurna sam da su sve škole u CG preduzele i uradile sve kako bi djeca bila bezbjedna. Naravno, postoji i doza straha i kod roditelja, djece i nastavnika. Nastavnici i roditelji moraju biti model ponašanja djeci u smislu odgovornosti: distanca, maska, ruke. Djecu učimo da je ovo samo privremeno stanje i da će proći ukoliko se pridržavaju preporuka NKT.

Koji nivo znanja očekujete kod svojih učenika jer su prethodno gradivo prelazili uz pomoć različitih platformi i alata?

MV: Đacima svih razreda obezbijeđen je materijal na YT kanalu #učidoma i TV kanalima, čiji je raspored dostupan i na platformama škole. Potrebna je tijesna saradnja nastavnika i roditelja, koji su nam najodgovorniji partneri u učenju. Mnogi roditelji su još početkom septembra pripremali djecu za početak školske godine upućujući ih na odgovarajuće sajtove i angažujući dodatne vidove učenja. Sticanje znanja u uslovima kao što su ovi treba da bude veliki izazov i za sve nas koji smo u procesu nastave. Moramo da pokažemo da smo najjači, kad nam je najteže. Inače, đaci odlićno barataju alatima učenja na daljinu pa im onlajn nastava neće predstavljati problem.

Kao profesorica jezika moram istaći zapažanje da su učenici i roditelji imali mogućnost da koriste digitalne udžbenike besplatno. Kvalitetna digitalna izdanja bliska su mladima, obiluju multimedijalnim i interaktivnim sadržajima. U teškim vremenima najbolji prijatelj je knjiga i to kvalitetna jer “čitati loše knjige je kao ne čitati ništa“, rekao je Mark Tven. Knjige ublaže strahove koje trenutno svi imamo. Srećom, dostupne su nam mnoge i u audio formi. U vrijene korone tražila se knjiga više! U višku slobodnog vremena mnogi učenici su upisivali i završavali besplatne onlajn kurseve prestižnih univerziteta Evrope i Amerike. Kad neko nešto hoće, to svakako i može!

Sada kada kreće nastava, gdje očekujete da će učenici trebati najveću podršku i pomoć od Vas?

MV: I nastavnici i đaci i roditelji moraju pratiti snimljene časove koji su veoma odgovorno i profesionalno odrađeni. Nastavnici će ili u školi, ili onlajn, dati dodatno pojašnjenje, uputiti na dodatnu literaturu, pratiti rad učenika, komentarisati svaki rad, i nikad ne zaboraviti pohvaliti svaki korak dalje! Nastavnici su uvijek tu za svoje đake da im u dogovorenom terminu, pa i kad se čas završi, izađu ususret! Srećan početak svim učenicima! Nikako ne zaboravljati: distanca, maska, ruke!

Ljubica Mirković Eraković je profesorica razredne nastave. Ove godine ona će voditi učenike prvog razreda.

Primili ste novu generaciju prvaka. Kako Vam je djelovao doček i kako su djeca reagovala? Da li Vam se čini da oni tako mali razumiju ozbiljnost trenutne epidemiološke situacije ali i važnost početka školovanja?

LjME: Prije samog početka školske godine, kod svih nas i djece, javila se doza straha i treme kako će proteći prvi dani škole. Uz dobru organizaciju uprave i svih nas u školi, spremno su dočekani prvaci, a sve u skladu sa preporukama NKT-a. Vidjelo se da djeca, iako mala, nemaju nepoznanicu kako se treba čuvati i kako poštovati propisane mjere za sprečavanje širenja infekcije, a u tome su roditelji odigrali značajnu ulogu. Praksa je da se prijem prvaka organizuje uz kulturno-umjetnički program koji stariji učenici sa svojim nastavnicima vrijedno pripremaju. To je ove godine izostalo, ali se nadam da ćemo im nadoknaditi čim epidemiološka opasnost prođe.

Koliko je važna saradnja sa roditeljima pravaka i da li i njima treba dodatna podrška, posebno onima koji tek sada postaju roditelji školaraca?

LjME: Saradnja sa roditeljima je od presudnog značaja, pogotovu u ovom početnom periodu. Uz dobru saradnju sve moguće poteškoće koje se tiču djece, prevazilazimo lakše.

Koju ćete aktivnost prvu da sprovedete, a znate da prvacima predstavlja najveću radost nakon izlaska iz opasnosti od zaraze?

LjME: Nakon izlaska iz opasnosti djeci će biti ponuđene aktivnosti tipa – učenja putem igre, kroz kolektivan način rada, što sada ne možemo u cjelosti da sprovodimo.

Svetlana Agramović je majka tri djevojčice od kojih dvije idu u školu – drugi i sedmi razred.

SA: Kao majka dvije djevojčice koje idu u osnovnu školu, a samo jedna ima mogućnost da prati nastavu u ustanovi, prenosim Vam radost mlađe ćerke zbog povratka u klupe, ali i razočarenje starije što će nastavu, na kraju, ipak pratiti od kuće. Mislim da nijesu u potpunosti svjesne rizika koji nosi trenutna situacija. Svakako, preovladala je sreća što će se negdje, ipak, vratiti normalnom životu, kojeg se ne smijemo bojati.

Kakvu saradnju imate sa njihovim učiteljima i nastavnicima i koliko je ta saradnja važna?

SA:  Za sada sam zadovoljna i ta saradnja je neophodna ukoliko mislimo na njihovu, a i našu budućnost sa njima.

Kakav kvalitet znanja je postignut u prehodnom periodu i kako mislite da će se propušteno i razlika najbolje postići?

SA: Nemam baš jasan stav po pitanju kvaliteta postignutog znanja. Postigli jesmo dosta, ali smo i propustili mnogo samim tim što nam je početak školske godine odgođen. Kako nadoknaditi? Upornim radom, prije svega roditelja sa svojom djecom jer, izgleda, ne možemo se baš mnogo osloniti na naš obrazovni sistem. Saradnjom sa učiteljima-nastavnicima, pritiskom na sistem, školi da daju mnogo više od svog maksimuma, jer uvijek može više i bolje, bar sam sigurna da može. Bilo je neophodno obezbijediti svoj djeci jednako pravo na obrazovanje i povratak u školske klupe. Budimo odgovorni prema djeci!

Aleksandra (7 godina) prenosi nam svoje utiske o povratku u klupe.

A: Super mi je što mogu da vidim drugare i moju učiteljicu. Ispred i iza mene sjede moja dva najbolja druga. Mogu barem neko vrijeme da ostanem sa njima dok časovi traju. Ne dopada mi se što ne mogu da zagrlim ni njih ni učiteljicu, moram da nosim masku i da stalno dezinfikujem ruke. Ne možemo da ustajemo na odmoru i ne možemo baš puno da pijemo vode. Ali sam srećna što sam krenula u školu. Htjela sam da krenem u septembru u školu, a ne sad.

Nikola i Pavle imaju 8 godina i učenici su trećeg razreda.

Pavle: Volim da idem u školu i volim da učim, ali mi smeta što moram da nosim masku i što nijesu svi drugovi sa nama.

Nikola: Nedostajala mi je škola, uželio sam se drugara ali i meni smeta maska; ne mogu da dišem i smeta mi što ne mogu da se igram, već moram sve vrijeme da sjedim u klupi.

Ksenija MILOVIĆ