Poštovani gospodine Markoviću,

Opet Vam se se obraćam u veoma kratkom roku. I opet Vam skrećem pažnju na ćutanje Vaše administracije, ne samo kada sam ja sama u pitanju, već i šira, svjetska zajednica filozofa.

Razlozi mog obraćanja isti su, ali ću ih, opet, obrazložiti:

1. Tražim od Vas da preispitate rad najviših obrazovnih institucija.

Razloga za to ima više:

– Skoro decenijsko ćutanje administracije kada je u pitanju rad našeg Udruženja profesora filozofije. Zašto Ministarstvo prosvjete ignoriše rad ovog strukovnog udruženja iako su moralno i zakonski obavezni da sarađuju sa nama? Ukoliko žele dobro učenicima, moraju sarađivati sa strukovnim udruženjima. Kako sprovode reformu, bez saradnje sa nama? Zašto čak i Vaša Vlada ćuti iako sam Vam se povodom toga obraćala više puta?

Ministarstvom prosvjete očito upravljaju nečiji opskurni interesi koji ne stoje u službi dobrobiti i prava učenika i nastavnika.

Da je tako govori i činjenica da se niko nije osvrnuo na Preporuke Uneskoa za filozofsko obrazovanje. Ponašanje prema našem Udruženju je neiskreno i neprofesionalno.

– Uopšte me ne čudi što tekuća, dugogodišnja, obrazovna reforma ugrožava budućnost i slobodu građana ove države. Filozofija i duhovne nauke, koje se kroz tu reformu sistematski potiskuju, stoje u službi izgradnje slobodnog i mislećeg pojedinca i predstavljaju samu srž onoga što se zove obrazovanje. Ono je jedan od stubova zajednice, a kada se sistematski razara, postaje očigledno da neko želi da manipuliše zajednicom i da ljude svjesno drži u strahu i podređenom položaju. Zašto to dozvoljavate?

– Pored Filozofije, Logike, i Etike, mnogi naši članovi predaju i Građansko obrazovanje. Iako se mnogo govori o obrazovanju za ljudska prava i demokratiju, kod nas se ono ne sprovodi suštinski, već samo formalno. Ko se boji demokratije i ljudskih prava?

Zato ne čudi što većina građana u svom svakodnevnom životu nije svjesna njihovog značaja dok se ne sudare sa nepravdom. A onda obično bude kasno. Umjesto da uživamo u svojim pravima, da ih svakodnevno primjenjujemo, mi se sa njima suočavamo samo kada su nam uskraćeni.

Ja uživam u svojoj slobodi, čak i u svom pravu da protestvujem i da štrajkujem glađu. I da Vam pišem pisma. To je ultimativni oblik slobode i niko mi ga ne može uskratiti.

2. Tražim od Vas da preispitate rezultate konkursa za projekte za mlade koje je Ministarstvo za sport i mlade raspisalo krajem 2017. godine, a rezultati izašli početkom 2018. godine. I dalje sam pri tome da je došlo do veoma ozbiljnih propusta i do konfikta interese prilikom dodjele tih sredstava.
3. Tražim od Vas smjenu Veljka Tomića, direktora Direktorata za srednje škole u Ministarstvu prosvjete sa kojim sam imala komunikaciju od 2016. godine i koji je najodgovorniji za finansijsku blokadu XXVI Međunarodne filozofske olimpijade, održane u Baru u maju 2018. godine. Pred početak Olimpijade prekinuo je svaku komunikaciju sa našim Udruženjem i od tada ignoriše sva naša obraćanja.
4. Da li ste upoznati sa činjenicom da sam ja podstanar i da smo moj suprug, pas i ja dobili otkaz, iako nam je sin platio stanarinu do oktobra mjeseca? Osjećate li bar malo nelagodu što radni i čestiti ljudi, pri kraju šeste decenije života, u zemlji kojom upravljate žive kao podstanari? Ili ćete nam reći da smo sami krivi jer se “nismo snašli”? Sa druge strane, Veljko Tomić dobija stambene kredite po povlašćenim uslovima. Koliko ja znam, dobio ih je više puta. Čime je on to zaslužio? Time što je pokušao da mi lomi kičmu? Time što je blokirao moj prelazak u barsku Gimnaziju?

Ja u Baru živim zbog zdravstvenih razloga, ali i zbog toga što je to moj grad. Moj zahtjev za prelazak iz podgoričke Gimnazije na bilo koje slobodno mjesto u Baru za koje ispunjavam uslove stoji u Ministarstvu prosvjete već tri godine. I redovito ga obnavljam. Tokom tog perioda bilo je više prilika za prelazak u Bar, ne samo u barsku Gimnaziju, ali moji zahtjevi nisu ispunjeni. Tako je moj život dodatno otežan putovanjima i velikim putnim troškovima. Mora li čovjek biti partijski aktivan da bi u ovoj državi živio normalno?

Šta je sa mojim zaslugama? Ko vam gaji djecu? Ta i Vašem sam sinu predavala!

5. Tražim da se preispita odnos Ministarstva prosvjete prema realizaciji iste Olimpijade. Kako je moguće da generalni pokrovitelj najvećeg kulturno-obrazovnog događaja ikada održanog u Crnoj Gori ignoriše sam događaj i njegove aktere?
6. Zašto su ponovo pokrenute zlonamjerne i, očito, sistematski orkestrirane monstruozne konstrukcije protiv mene? Pouzdano znam da su neki podaci, zloupotrebljeni u tim šaptačkim diverzijama bili poznati samo malom broju ljudi u Ministarstvu prosvjete i u mojoj školi.

Vaše službe to lako mogu ispitati.

Više ne tražim od Vas da preispitate i rad izvršitelja koji su nemilosrdno blokirali moj lični račun i račun našeg Udruženja onemogućavajući tako njegov normalan rad i praveći pakao od mog privatnog života. Taj problem su riješili građani ove zemlje i moje kolege iz svijeta.

Građani su tokom novembra i decembra prošle godine sakupili više od 8 500 eura, a za samo par dana tokom jula ove godine više od 3 100 eura. To je, u odnosu na pomoć Vlade od 10 000 eura za skoro 2 000 eura više. Račun Udruženja profesora filozofije biće deblokiran. Svi dugovi Udruženja su pokriveni, a Hotel Princess iz Bara je otpisao preko 3000 eura zatezne kamate, tako da su nam rukovodioci tog hotela izašli u susret za preko 13 000 eura. Preostao je samo dug Gradskom restoranu od 1 700 eura.

Svaki drugi eventualni problem sa izvršiteljima rješavaće naši advokati.

Ne očekujem da odgovorite na moje pismo. Navikla sam se na našu komunikaciju. Vaše ćutanje više govori nego što i sami pretpostavljate – imajte na umu da sam ekspert i za komunikologiju, ne samo zbog toga što je predajem već četrnaest godina, već i zbog toga što sam diplomirala na temu iz oblasti filozofije tumačenja i razumijevanja, sa najvišom ocjenom.

Ovo će pismo biti objavljeno u medijima.

U prilogu Vam dostavljam i Uneskove preporuke za filozofsko obrazovanje.

Srdačno Vas pozdravljam,

Jasminka Milošević