Godina je 2020. i velikoevropski unitaristi su konačno odbacili bilo kakav privid poštovanja suvereniteta država članica Evropske Unije.

Ovo otvoreno miješanje u izborni proces – riječi direktne podrške upućene jednom od učesnika izborne utakmice iz usta šefova stranih država i Vlada – u potpunosti obesmišljava koncept političkog suvereniteta. Kako benigno spam ovakvog čina izgleda uplitanje u predsjedničke izbore 2016. za koje američke Demokrate optužuju Kremlj! Ovakvim ponašanjem, Brisel je na putu da, za mandata ove Komisije, postane svjetski centar izbornog intervencionizma. Da, tako je – ni Vašington, ni Moskva, već Brisel.

Ekonomski benefiti članstva u Evropskoj Uniji su za našu zemlju nesporni, značajni i dosta često isticani. Međutim, poslije osam godina pristupnih pregovora sa EU, sazrelo je vrijeme da, pored svih poznatih benefita evrointegracija, napokon razmotrimo i cijenu koju ćemo morati da platimo. Uz ovakve izraze velikoevropskog unitarizma, i najumjerenijem crnogorskom suverenisti postaje jasno šta će, po svoj prilici, biti stvarna cijena članstva u EU – odustajanje od minimuma političke autonomije i prihvatanje statusa de facto kolonije, čiji će izborni proces biti u potpunosti orkestriran iz Brisela.

Da li su ekonomski benefiti (koji su, ponavljam, neupitni) vrijedni cijene koja postaje sve izvjesnija? O ovom pitanju mi, crnogorski suverenisti, moraćemo u narednom periodu ozbiljno da razmislimo.

* Autor je magistar filozofije, specijalizant političke teorije na Londonskoj Školi Ekonomije i Političkih Nauka (LSE) i ovogodišnji Čivningov stipendista. Stavovi izneseni u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno stavove Čivningovog sekretarijata ili Vlade Ujedinjenog Kraljevstva.