Pretpostavlja se da je upravo zbog njih ljudima teško da se izbave viška kilograma, čak i kada je to veoma važno za zdravlje, prenosi Sputnjik podatke iz studije rađene u Španiji.

Najčešće su bile varijacije u genu FTO, koji utiče na ljubav prema povrću, kao i na apetiti i sklonost gojaznosti. Zatim geni CREB1 i GABRA2, povezani sa ljubavlju prema soli i slanim proizvodima. Ovi djelovi DNK se takođe smatraju regulatorima brzine čitanja gena i odgovorni su za prenos signala u mozgu.

Takođe je pronađeno nekoliko „slatkih“ gena. Prije svega, riječ je o OXTR, koji određuje reakciju tijela na oksitocin. Autori rada vjeruju da upravo od njega zavisi odnos čovjeka prema čokoladi. A geni SLC6A2 i SLC6A5, po svemu sudeći, ukazuju na prednost masne hrane i šećera u ishrani.

Japanski naučnici su opisali devet djelova genoma koji utiču na kulinarske ukuse. Štaviše, neki mogu odrediti nekoliko prehrambenih navika odjednom. Na primjer, tofu su preferirali ljudi sa mutacijom odgovornom za percepciju gorkog, a bez nje ne bi mogli da podnose alkohol. Ljubitelji ribe, tofua i povrća gotovo su uvijek imali u DNK varijantu kod koje je povećana osjetljivost na umami (prijatan ukusa), ukusu stvorenom od mononatrijum glutamata.

Prema mišljenju britanskih istraživača, od svih gena koji kontrolišu gastronomske prioritete, najneprijatniji je MC4R. Zbog njega ljudi više vole masnu hranu. Rezultat je višak kilograma i kardiovaskularne bolesti.

Prehrambene navike se uglavnom nasleđuju genetski. Već je poznato desetak mutacija koje su odgovorne za prekomjernu zavisnost od slanog, masnog, slatkog i gorkog.

Pretpostavlja se da je upravo zbog njih ljudima teško da se izbave viška kilograma, čak i kada je to veoma važno za zdravlje, prenosi Sputnjik podatke iz studije rađene u Španiji.

Najčešće su bile varijacije u genu FTO, koji utiče na ljubav prema povrću, kao i na apetiti i sklonost gojaznosti. Zatim geni CREB1 i GABRA2, povezani sa ljubavlju prema soli i slanim proizvodima. Ovi djelovi DNK se takođe smatraju regulatorima brzine čitanja gena i odgovorni su za prenos signala u mozgu.

Takođe je pronađeno nekoliko „slatkih“ gena. Prije svega, riječ je o OXTR, koji određuje reakciju tijela na oksitocin. Autori rada vjeruju da upravo od njega zavisi odnos čovjeka prema čokoladi. A geni SLC6A2 i SLC6A5, po svemu sudeći, ukazuju na prednost masne hrane i šećera u ishrani.

Japanski naučnici su opisali devet djelova genoma koji utiču na kulinarske ukuse. Štaviše, neki mogu odrediti nekoliko prehrambenih navika odjednom. Na primjer, tofu su preferirali ljudi sa mutacijom odgovornom za percepciju gorkog, a bez nje ne bi mogli da podnose alkohol. Ljubitelji ribe, tofua i povrća gotovo su uvijek imali u DNK varijantu kod koje je povećana osjetljivost na umami (prijatan ukusa), ukusu stvorenom od mononatrijum glutamata.

Prema mišljenju britanskih istraživača, od svih gena koji kontrolišu gastronomske prioritete, najneprijatniji je MC4R. Zbog njega ljudi više vole masnu hranu. Rezultat je višak kilograma i kardiovaskularne bolesti.