On kaže da utisak o slabljenju virusa može biti posljedica činjenice da je zahvaćena mlađa populacija, koja i inače obolijeva od blažih oblika bolesti ili činjenica da se još nijesu razvile komplikacije kod inficiranih osoba u ovom drugom talasu.

“Je li SARS-CoV-2 virus oslabio? Kako bi se uopće slabljenje virusa moglo manifestirati? Slabljenje virusa moglo bi se manifestirati bolešću sa blažim simptomima i povoljnijim ishodima, što znači sa manje ostataka bolesti i sa manjom smrtnošću. To se zaista može dogoditi ukoliko bi se virus bolje prilagodio biologiji čovjeka i biologiji stanica u kojima se virus množi, što bi pak značilo da nema jako citopatogeno djelovanje, ne izaziva smrt stanica i razvija mehanizme izbjegavanja ili subverzije djelovanja imunosnog sustava. To bi također značilo da bi infekcija mogla proći sa manjim oštećenjima i bez smrti domaćina. U dugoročnoj evoluciji i životnom ciklusu virusa to je povoljnost i prednost jer bi se u tom slučaju s jedne strane virus teže prepoznavao, napadao i eliminirao imunosnim mehanizmima a s druge strane preživljavanjem domaćina imao više vremena i više šansi da se prebaci na drugu jedinku. Primjerice, neki se virusi teško šire u ljudskoj populaciji jer su preagresivni, izazivaju tešku bolest i smrt domaćina prije no što uspiju prijeći na drugu jedinku. Ova evolucijska prilagodba događa se temeljem mutacija u virusnom genomu čime nastaju virusne forme otpornije na djelovanje selekcijskog tlaka pa time stječu prednost u životnom ciklusu u odnosu na slabije prilagođene virusne forme, pri čemu bolje prilagođene forme opstaju, a lošije prilagođene propadaju. To je u osnovi temelj evolucije svih živih bića pa tako i virusa. Prema tome, očigledno je da je dinamika evolucijske prilagodbe u izravnoj vezi sa dinamikom nastanka mutacija u genomu virusa.

“SARS-CoV-2 virus relativno sporo mutira. Izolirane forme virusa u odnosu na izvorni virus iz Wuhana imaju maksimalno tridesetak mutacija, a forme iz hrvatske populacije desetak do petnaest (nextstrain.org). To je u virusnoj evoluciji praktički zanemarivo, pogotovo ako te mutacije pogađaju one dijelove virusnog genoma koji nisu važni za replikacijski ciklus virusa. SARS-CoV-2 je zoonotski virus, odnosno svojstven je životinjama i relativno slabo prilagođen biologiji čovjeka, zbog čega i izaziva nekakvu ‘čudnu’ bolest. Ovom dinamikom mutacija SARS-CoV-2 virusu trebalo bi vjerojatno više desetaka ili stotina godina (ako ne i više) kruženja među jedinkama za evolucijsku prilagodbu biologiji čovjeka i nemoguće je očekivati da se to dogodi u par mjeseci. Zato SARS-CoV-2 virus nije ‘oslabio’. Virus je isti, i mi smo isti, pa je i COVID-19 bolest ista kakva je bila prije par mjeseci. Nije dobro izazivati prekomjernu paniku među ljudima, ali nije ih dobro niti prekomjerno relaksirati neutemeljenim podatcima o slabljenju virusa. To može rezultirati nepotrebnim opuštanjem građana i širenjem epidemije. Dojam o slabljenju virusa može biti posljedica činjenice da je zahvaćena mlađa populacija, koja i inače oboljeva od blažih oblika bolesti ili činjenica da se još nisu razvile komplikacije kod inficiranih osoba u ovom drugom valu, za što je potrebno obično sedam do deset dana (ili više) od početka bolesti. Zato ćemo u idućim tjednima najvjerojatnije svjedočiti teškim kliničkim oblicima ove bolesti i neželjenim ishodima naročito među našim starijim i kroničnim bolestima zahvaćenim sugrađanima. Zato su oprez i sve epidemiološke mjere i dalje izuzetno važne da se izbjegne infekcija”, napisao je hrvatski imunolog.