Usvajanjem Ustava iz 2007. godine, crnogorski jezik je postao službeni jezik u Crnoj Gori, a 2009. godine izdat je prvi Pravopis crnogorskog jezika. Ovim pravopisom foneme ś i ź , nastale ijekavskim jotovanjem,  postale su dio crnogorske standardnojezičke norme, kao dio autohtonog nacionalnog jezičkog nasljeđa Crnogoraca. U Pravopisu je obrazloženo da se navedene foneme uvode u crnogorski standard, kako se ne bi narušio glasovni sistem crnogorskog jezika, čije su one markantan i prepoznatljiv dio.

Od školske 2010/2011. ova dva slova ušla su u bukvare i udžbenike crnogorskog jezika, ali se ne koriste u udžbenicima iz drugih predmeta.

Analizirajuči zvanični sajt Vlade Crne Gore, kao i sajtove resornih ministarstava, očigledno je da se ova dva slova ne koriste, ni u zvaničnim saopštenjima, kako pisanim, tako i usmenim. U Službenom listu Crne Gore, takođe nijesu zastupljene ove dvije foneme.

Iako je bila prva koja je upotrebljavala ova dva slova, od dolaska Ivana Brajovića za predsjednika, ni Skupština Crne Gore takođe ih ne koristi, izuzev u usmenom obraćanju malog broja poslanika.

Praćenjem  sajtove navedenih institucija uviđa se da ni crnogorski jotovani oblici sa ć, đ, ś i ź   , kao što su na primjer: đȅvojka, đȅca, śȅver, śȇn, śȅnka, neđȅlja, poneđȅljnık i slično, takođe nijesu u upotrebi.

Radio televizija Crne Gore, nacionalni medijski javni servis, takođe u zvaničnim obraćanjima ne koristi ova dva slova.

Analizirajući portale Analitika i CDM mogu se pronaći samo pojedini autorske tekstove u kojima su  korišćene foneme ś i ź .

Da li je, do danas, upotreba ś i ź potvrdila obrazloženje iz Pravopisa, da se one uvode kako se ne bi narušio glasovni sistem crnogorskog jezika, mišljenja su različita?

Profesorica književnosti i književna kritičarka, Božena Jelušić smatra da su govorna praksa i mediji demantovali ove dvije foneme i svrstali ih tamo gdje i pripadaju – u ravan diglosije (dvojezičnost; uporedna upotreba književnog i narodnog jezika). Mnogi standardizovani jezici imaju takvu pojavu, ali nikome ne pada na pamet da je kanonizuje, kaže profesorica Jelušić.

“Smatram da je pobijedio zdrav jezički osjećaj i činjenica da većina ljudi, čak i kada to možda ne umije obrazložiti, zna da je u pitanju jedan policentrični jezik, koji svaka zajednica može i treba da zove svojim imenom (crnogorski, srpski, hrvatski, bosanski), a da u našem slučaju ne treba intervenisati u izuzetno bogatu stogodišnju praksu crnogorske pisane književnosti. To ne znači da nije trebalo afirmisati i popisati prebogato jezičko nasljeđe Crne Gore. Umjesto onoga kako i šta je urađeno, možda je bilo bolje uvesti dijakritičke znake kako bi se popis svestranije uradio.”

Što se tiče pitanja ravnopravnosti u upotrebi obje varijante crnogorskog jezika u jeziku medija i državnih institucija, profesorica Jelušić smatra da je značajnija upotreba prvobitne varijante.

“Postoji razlika između prakse državnih institucija, medija i građana, u vidu značajnijeg korišćenja prvobitne varijante. Zato je reformisani oblik više prisutan u (ipak ne u svim) državnim institucijama i u izrazito malom broju medija poznate preferencije. Posebno bih istakla problem opismenjavanja i tužnu činjenicu da naši mladi na PISA testiranjima ne uspijevaju da se dignu sa dna tabele.

Reforme, pa i one jezičke, rade se da bi stanje bilo bolje, a ne da se nazaduje i stagnira, što se kod nas dogodilo.

Tužno je što je ovaj jezički ‘poduhvat’ postao i svojevrsna oznaka političkih podjela i nakaznog patriotizma“ , zaključuje profesorica Jelušić.

Profesorica sa studijskog programa za srpski jezik i južnoslovenske književnosti na Fakultetu u Nikšiću, mr Jelena Gazdić, drugačijeg je mišljenja u pogledu uvođenja fonema ś i ź.

“Ja to ne smatram pitanjem  nauke, već politike.

Kao neko ko se bavi srbistikom i srpskim jezikom, pouzdano i naučno argumentovano znam da je crnogorski jezik politička konstrukcija, a upotrebu ovih grafema smatram politizovanjem i manipulacijom…

Ta dva glasa su obilježje srpskog narodnog jezika, ne književnog i ne tzv. crnogorskog. Ta tzv. slova zaživjela su u udžbenicima zahvaljujući aktuelnoj vlasti Crne Gore, koja svoju istoriju, jezik i religiju gradi na falsifikatima i lažima,  koja se odrekla sama sebe, zarobila se u tuđina.

 Sa jezikom su počeli da mijenjaju identitet, a sad su krenuli i na crkvu. Mnogo toga je sporno u svom tom kalamburu što su napravili, a nažalost, sve na štetu djece, koja se ne mogu opismeniti iz takvih udžbenika. A to im je i cilj – sijati neznanje zarad lakše manipulacije.

Pričaju o ravnopravnosti tih nazovi jezika i srpskog jezika, a nađite mi mjesto u javnom životu Crne Gore, izuzev Studijskog programa za srpski jezik i južnoslovenske književnosti, gdje se ime srpskog jezika pominje, iako njime govori većina stanovništva?

Je li to obilježje demokratske države?

Ali, ipak, hvala Bogu, u Crnoj Gori postoji još srbista, priznatih i poznatih širom svijeta, a takvi će pronositi i svjedočiti istinu – da je srpski jezik jedini maternji jezik Crne Gore!”, kaže profesorica Gazdić.

 Većina nastavnika, svjesni veoma malog broja leksema u kojima se javljaju ove dvije foneme, u školi ne potenciraju upotrebu ova dva slova, već ih, u nižim razredima, djeca “prelete” kako bi forma godišnjeg plana i programa bila zadovoljena.

Nastavnica crnogorskog-srpskog, bosanskog, hrvatskog jezika i književnosti Marina Ganjola, kao neko ko je dugi niz godina u nastavnom procesu, zaposlena u srednjoj stručnoj školi u Podgorici ipak nije jedna od takvih.

,,Veoma sam srećna zbog uvođenja grafema ś i ź, jer su one odavnina dio crnogorskog jezika, ali me ne raduje činjenica da se veoma malo koriste u govoru i pisanju.

Iz ličnog iskustva mogu reći da  se u pismenim zadacima učenika veoma rijetko nađu ova dva grafema, ali ih u usmenoj komunikaciji dosta učenika koristi, jer u usmenim odgovorima jednostavno, iz učenika izađe ono što je u njihovom genetskom kodu.

 Ista je situacija i sa jotovanim oblicima crnogorskog jezila. Mislim da je razlog tome ravnopravna upotreba i nejotovanih oblika u crnogorskom jeziku.

Ohrabrujem svoje učenike i nadam se da će vremenom zaživjeti upotreba ovih grafema, naravno, poštujući naziv predmeta koji predajem i sve naše različitosti, koje su i naše bogatstvo”, ističe profesorica Ganjola.

Kakva je svrha uvođenja fonema ś i ź, ako se njihova upotreba vješto zaobilazi, ostaje pitanje za one koji su bili saglasni sa njihovim uvođenjem, ali ih ipak ne koriste.

Da li je bilo neophodno stvaranje jezičkih podjela u Crnoj Gori i da li je to posledica političkih razloga da se ima nešto svoje, iako je upotreba ova dva glasa zabilježena i van granica Crne Gore, mnogi se pitaju i poslije 11 godina.

Nemao ili ne koristio – isto je!

Milka USOVIĆ OBRADOVIĆ